Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3978/08 („Prima-impex“ d.o.o. Gradiška)
Odluka donesena 26. 02. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Protek roka
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3978/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 02. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. februara 2009. godine, u predmetu broj AP-3978/08, rješavajući apelaciju „Prima-impex“ d.o.o. Gradiška, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Prima-impex“ d.o.o. Gradiška podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Uvp-08-000 006 od 29. oktobra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Prima-impex“ d.o.o. Gradiška podnesena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-U-06-000 134 od 12. juna 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. „Prima-impex“ d.o.o. Gradiška (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je, 24. decembra 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-08-000 006 od 29. oktobra 2008. godine i Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-U-06-000 134 od 12. juna 2007. godine.
2. Prema stanju spisa, Rješenjem Opštinske uprave Opštine Bijeljina-Odsjeka za inspekcijske poslove (u daljnjem tekstu: Odsjek) broj 05-324/4-203/00 od 26. maja 2005. godine, potvrđenim Rješenjem Ministarstva trgovine i turizma Republike Srpske-Sektor turizma i ugostiteljstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 05/2-952/01 od 11. avgusta 2006. godine, apelantu je privremeno oduzeta roba (16.000 kg šećera u kristalu) u postupku vršenja inspekcijske kontrole, na osnovu člana 9. stav 1. tačka 1. Zakona o tržišnoj inspekciji („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 10/97 i 52/01), uz obrazloženje da apelant nije imao valjane dokaze za prodaju te robe u smislu člana 15. Zakona o trgovini („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 16/96 i 25/96).
3. Protiv Rješenja Ministarstva broj 05/2-952/01 od 11. avgusta 2006. godine, apelant je podnio tužbu, koju je Okružni sud odbio kao neosnovanu Presudom broj 012-0-U-06-000 134 od 12. juna 2007. godine.
4. Apelant je, prema stanju spisa, 6. jula 2007. godine, podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 012-0-U-06-000 134 od 12. juna 2007. godine, koji je Vrhovni sud odbio kao neosnovan Presudom broj 118-0-Uvp-08-000 006 od 29. oktobra 2008. godine.
5. U obrazloženju presude Vrhovnog suda je navedeno iz činjenica utvrđenih u upravnom postupku, a koje apelant nije osporio, proizilazi da apelant prilikom inspekcijskog pregleda nije imao ispravu kojom bi dokazao iz kojih razloga je predmetna roba zatečena u transportu u Bijeljini, obzirom da je njegovo sjedište u Gradišci. U vezi sa tim, Vrhovni sud je našao da je pravilan zaključak organa uprave da je apelant predmetnu robu transportovao radi daljnje prodaje, s obzirom da je njegovo sjedište u Gradišci, a i roba je ocarinjena na graničnom prelazu u Gradišci. U vezi sa apelantovim navodom da je prvostepeno rješenje o privremenom oduzimanju robe ništavo, jer da tržišni inspektor nije podnio prijavu za pokretanje prekršajnog ili krivičnog postupka protiv apelanta, Vrhovni sud je zaključio da to nije razlog ništavsti iz odredbe člana 252. Zakona o opštem upravnom postupku, u vezi sa članom 9. Zakona o tržišnoj inspekciji i članom 15. Zakona o trgovini. Naime, Vrhovni sud je naveo da je tržišni inspektor dužan privremeno oduzeti robu ako utvrdi neku od nezakonitosti iz tačaka 1. do 5. člana 9. Zakona o tržišnoj inspekciji, što znači da za privremeno oduzimanje robe nije uslov prethodno pokretanje prekršajnog ili krivičnog postupka. Konstatujući da u predmetnom slučaju nisu ostvareni razlozi iz člana 35. stav 2. Zakona u upravnim sporovima, Vrhovni sud je odlučio kao u dispozitivu presude.
6. Apelant se žali da je mu je roba oduzeta 14. decembra 2000. godine, da je predmetni postupak trajao 8 godina, kao i da je osporenim odlukama pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primjenjeno materijalno pravo i povrijeđena pravila postupka. Shodno tome, apelant smatra da je u predmetnom postupku došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
4. protekao je rok za podnošenje apelacije; 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; Dopustivost u odnosu na Presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-08-000 006 od 29. oktobra 2008. godine
8. U konkretnom slučaju apelant se žali na Presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-08-000 006 od 29. oktobra 2008. godine, kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 012-0-U-06-000 134 od 12. juna 2007. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o pravu apelanta na prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
Dopustivost u odnosu na Presudu Okružnog suda broj 012-0-U-06-000 134 od 12. juna 2007. godine
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena Presuda Okružnog suda broj 012-0-U-06-000 134 od 12. juna 2007. godine, obzirom da je apelant protiv predmetne presude 6. jula 2007. godine, podnio zahtjev za vanredno preispitivanje, pa se samo po sebi podrazumijeva da je apelant Presudu Okružnog suda broj 012-0-U-06-000 134 od 12. juna 2007. godine primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 24. decembra 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić