Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2885/06 (H. M.)

Odluka donesena 17. 03. 2009.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Miješanje u imovinu
  • Izvršni postupak
  • Nematerijalna šteta
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2885/06

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 03. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2885/06, rješavajući apelaciju Halila Mehtića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Krstan Simić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Halila Mehtića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj I-4641/04.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, bez daljnjeg odlaganja, okonča izvršni postupak u predmetu broj I-4641/04 u skladu sa članom II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.

stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 76.

stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Halilu Mehtiću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 3.000 KM na ime nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Halil Mehtić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupaju Emir Čolaković i Nina Dragoljić, advokati iz Zenice, podnio je 24. oktobra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku izvršenja Presude Općinskog suda u Zenici broj P-201/90 od 28. novembra 1991. godine. Apelant je dopunio apelaciju 30. januara 2009. godine i 2. februara 2009. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 7. novembra 2006. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 7. decembra 2006. godine.

4. Ustavni sud je 27. januara 2009. godine zatražio od Općinskog suda spis u predmetu broj I- 4641/04. Općinski sud je dostavio traženi spis 2. februara 2009. godine.

5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu zahtjeva 29. januara 2009. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Presudom Općinskog suda u Zenici broj P-201/90 od 28. novembra 1991. godine Republika Bosna i Hercegovina obavezana je da apelantu, na ime naknade nematerijalne štete zbog neosnovanog lišavanja slobode, isplati iznos od 1.230.083,70 YU dinara.

8. Prijedlog za izvršenje navedene presude apelant je podnio tadašnjem Općinskom sudu I u Sarajevu 12. juna 1998. godine zato što je postupak rješavanja žalbe tuženog trajao dosta dugo, a u međuvremenu je počeo rat u Bosni i Hercegovini.

9. Općinski sud I u Sarajevu je Rješenjem broj I-880/98 od 17. juna 1998. godine usvojio apelantov prijedlog za izvršenje Presude Općinskog suda u Zenici broj P-201/90 od 28. novembra 1991. godine, na koji je dužnik izjavio prigovor koji je odbijen Rješenjem istog suda broj I-880/98 od 5. februara 2000. godine.

10. Na Rješenje o odbijanju prigovora broj I-880/98 od 5. februara 2000. godine dužnik je izjavio žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) koji je Rješenjem broj Gž- 880/00 od 17. januara 2001. godine žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

11. Općinski sud I u Sarajevu je Rješenjem broj I-2705/01 od 29. maja 2001. godine apelantov prijedlog za dozvolu izvršenja odbacio kao neuredan zato što nije u zakonskom roku postupio prema dopisu suda od 23. aprila 2001. godine. Tim dopisom je traženo da se u ponovnom postupku dostavi sudu uredan prijedlog za izvršenje, uz naznaku tačnog naziva pravnog sljednika dužnika određenog prema izvršnoj ispravi u ovoj pravnoj stvari.

12. Protiv Rješenja Općinskog suda I u Sarajevu broj I-2705/01 od 29. maja 2001. godine apelant je uložio žalbu Kantonalnom sudu koji je Rješenjem broj Gž-843/01 od 18. jula 2002. godine žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje.

13. Ustavni sud je 19. aprila 2004. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj U 53/03 od 19. aprila 2004. godine kojom je ukinuo Rješenje Kantonalnog suda broj Gž-843/01 od 18. jula 2002. godine i vratio predmet Kantonalnom sudu na ponovni postupak.

14. U ponovnom postupku Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž-1526/04 od 18. novembra 2004. godine apelantovu žalbu uvažio, prvostepeno rješenje od 29. maja 2001. godine ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak, s nalogom da prvostepeni sud prilikom donošenja odluke ima u vidu odluku Ustavnog suda.

15. Općinski sud je 26. maja 2005. godine, nakon donesene odluke Ustavnog suda, proslijedio cio spis Kantonalnom sudu na uvid kako bi ocijenio osnovanost Rješenja broj Gž-880/00 od 17. januara 2001. godine kojim je žalba uvažena, prvostepeno rješenje ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak, imajući u vidu Odluku Ustavnog suda broj U 53/03 i Rješenje Kantonalnog suda broj Gž- 1526/04 od 18. novembra 2004. godine.

16. Cio spis je, zatim, 4. jula 2005. godine vraćen sa Kantonalnog suda s uputstvima da prvostepeni sud postupi prema Rješenju Kantonalnog suda broj Gž-1526/04 od 18. novembra 2004. godine.

17. Rješavajući prema uputstvima Kantonalnog suda, Općinski sud je zaključkom od 12. januara 2006. godine naložio apelantu da u roku od 15 dana od prijema zaključka dostavi sudu uredan prijedlog za izvršenje, to jeste, da opredijeli predmet i sredstvo izvršenja i precizira tačan izvršenikov račun i naziv poslovne banke u kojoj je otvoren račun. Apelant je podneskom od 22. januara 2006. godine opredijelio predmet i sredstvo izvršenja. Kako prijedlog za izvršenje ponovo nije bio uređen u smislu člana 36. Zakona o izvršnom postupku, Općinski sud je donio Rješenje broj I-4641/04 od 6. februara 2006. godine kojim je odredio izvršenje na osnovu izvršne sudske odluke. Osim toga, Općinski sud je, na osnovu Odluke Ustavnog suda broj U 53/03 od 19. aprila 2004. godine i Rješenja Kantonalnog suda broj Gž: 1526/04 od 18. novembra 2004. godine, utvrdio da je izvršenik u ovoj pravnoj stvari Federacija Bosne i Hercegovine.

18. Protiv spomenutog rješenja od 6. februara 2006. godine izvršenik je podnio žalbu Kantonalnom sudu putem Općinskog suda. Općinski sud je podnesenu žalbu smatrao prigovorom protiv rješenja u kojem je istaknut prigovor neurednosti prijedloga za dozvolu izvršenja. Općinski sud je 21. aprila 2006. godine donio rješenje kojim se vrši ispravka Rješenja o određivanju izvršenja broj I-4641/04 od 6. februara 2006. godine u dijelu pouke o pravnom lijeku, pa se umjesto riječi «Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Kantonalnom sudu u Sarajevu, putem ovog suda, a u roku od osam dana od dana njegovog prijema», upisuju riječi «Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti prigovor ovom sudu u roku od osam dana od dana njegovog prijema». U obrazloženje je navedeno da podneseni prigovor ne zaustavlja tok izvršnog postupka, ali odlaže apelantova namirenja do izvršnosti rješenja o izvršenju, osim ako zakonom nije drugačije određeno. U preostalom dijelu Rješenje broj I-4641/04 od 6. februara 2006. godine u cijelosti je održano na snazi.

19. Odlučujući o prigovoru, Općinski sud je donio Rješenje broj I-4641/04 od 17. maja 2006. godine kojim je odbio izvršenikov prigovor i prijedlog za obustavljanje postupka od 16. februara 2006. godine kao neosnovan, pa je Rješenje broj I-4641/04 od 6. februara 2006. godine ostavio na snazi. Protiv navedenog rješenja izvršenik je izjavio žalbu. Kantonalni sud je donio Rješenje broj 00-0Gž-06-001951 od 17. decembra 2007. godine kojim je izvršenikovu žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.

20. Rješenje Općinskog suda broj I-4641/04 od 6. februara 2006. godine postalo je pravosnažno 17. maja 2006. godine, pa je Općinski sud donio Zaključak broj I-4641/04 od 19. maja 2006. godine kojim je naloženo UPI banci d.d. Sarajevo da pristupi izvršenju Rješenja broj I-4641/04 od 6. februara 2006. godine. U obrazloženju Zaključka je navedeno da UPI banka d.d. Sarajevo rješenje od 6. februara 2006. godine uvrsti u evidenciju redoslijeda prema članu 167. Zakona o izvršnom postupku i da ga provede, te da o eventualnim smetnjama obavijesti sud. Također je naloženo banci da, ukoliko izvršenik nema sredstava na računu u toj banci ili nema dovoljno sredstava, rješenje uz izvještaj dostavi narednoj banci označenoj u rješenju o izvršenju, odnosno da postupi prema članu

172. Zakona o izvršnom postupku, u vezi sa članom 171. tačka 3. Zakona o izvršnom postupku.

21. Apelant je 1. februara 2007. godine obavijestio Općinski sud da je promijenio broj žiroračuna zbog statusnih promjena u banci u kojoj ima otvoren žiroračun. Općinski sud je 12. marta 2007. godine donio Zaključak broj I-4641/04 da UPI banci d.d. Sarajevo dostavi apelantov podnesak od 1. februara 2007. godine.

22. Apelant je 12. juna 2007. godine obavijestio Općinski sud da je Raiffeisen bank promijenila njegov broj računa i dostavio novi broj žiroračuna. Općinski sud je 18. juna 2007. godine donio zaključak o dostavljanju apelantovog podneska od 12. juna 2007. godine UPI banci d.d. Sarajevo.

23. Kantonalni sud je 28. marta 2008. godine obavijestio Općinski sud da je Rješenje broj 00- 0Gž-06-001951 od 17. decembra 2007. godine dostavljeno apelantovom punomoćniku 28. februara 2008. godine, a izvršeniku 29. februara 2008. godine.

24. UPI banka d.d. Sarajevo je 1. jula 2008. godine obavijestila Općinski sud da je 1. jula 2008. godine rješenje Kantonalnog suda od 17. decembra 2007. godine dostavila na provođenje narednoj banci navedenoj u rješenju o izvršenju u skladu sa članom 179. Zakona o izvršnom postupku. UPI banka d.d. Sarajevo je 4. jula 2008. godine obavijestila Općinski sud da je predmetno rješenje dostavila na izvršenje Unicredit bank d.d. Mostar, jer UPI banka d.d. Sarajevo više nije poslovna banka u Federaciji Bosne i Hercegovine.

25. Unicredit bank d.d. Mostar je 14. i 15. augusta 2008. godine zatražila od Općinskog suda dodatne instrukcije u vezi sa izvršenjem rješenja Kantonalnog suda od 17. decembra 2007. godine.

26. Općinski sud je 29. augusta 2008. godine donio zaključak kojim je naredio apelantu da u roku od 30 dana od dana prijema zaključka dostavi tačan broj izvršenikovog računa i naziv poslovne banke u kojoj je otvoren, s obzirom na to da je Unicredit bank d.d. Mostar obavijestila Općinski sud da je račun naveden u rješenju o izvršenju ugašen.

27. Apelant je 26. septembra 2008. godine dostavio Općinskom sudu broj izvršenikovog računa, otvoren u Unicredit bank d.d. Sarajevo.

28. Općinski sud je 3. oktobra 2008. godine donio Zaključak broj I-4641/04 na osnovu kojeg je Unicredit bank d.d. Mostar dostavila apelantov podnesak od 26. septembra 2008. godine u kojem je dostavljen novi broj izvršenikovog računa otvoren u navedenoj banci, sa napomenom da je navedena banka, radi provođenja izvršenja, zaprimila Rješenje o izvršenju broj I-4641/04 od 6. februara 2006. godine od UPI banke.

29. Apelant je 21. januara 2009. godine obavijestio Općinski sud da je došlo do promjene broja izvršenikovog računa i dostavio novi broj računa otvoren u Unicredit bank d.d. Sarajevo, uz zahtjev da se rješenje o izvršenju dostavi ovoj banci na postupanje.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

30. Apelant smatra da mu je zbog neizvršenja Presude Općinskog suda u Zenici broj P-201/90 od 28. novembra 1991. godine, u izvršnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj I-4641/04, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da postupak izvršenja pravosnažne presude «u jednoj delikatnoj pravnoj stvari», odnosno naknadi štete zato što je apelant neosnovano proveo u pritvoru 13 mjeseci i 12 dana, traje od juna 1998. godine, što se nikako ne može smatrati razumnim rokom u odlučivanju o pravima građana. Kada se ima u vidu da izvršna isprava potječe iz novembra 1991. godine, prema apelantovom mišljenju, jasno je koliki je teret stavljen na pojedinca u pokušaju da ostvari svoja ustavom i zakonom zagarantirana prava. Taj postupak se posebno usložnjava, kako navodi apelant, kada se kao protivna strana pojavljuje država ili njezini pojedini organi. Osim toga, apelant ističe da je sud pogrešno tumačio Zakon o izvršnom postupku kada ga je pozvao da dostavi punomoć za advokata, iako je punomoć već bila dostavljena, zatim kada je rješenje o izvršenju dostavio banci radi provođenja, ali pri tome nije postupio u skladu sa članom 166. stav 5. navedenog zakona, odnosno nije obavezao banku da dostavi izvještaj o svim promjenama na izvršenikovom računu.

b) Odgovor na apelaciju

31. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je prvostepeni sud, na prijedlog apelanta kao tražioca izvršenja, u relativno kratkom roku donosio odluke, ali da je dužini sudskog postupka pred prvostepenim sudom doprinio sam apelant. Nadalje, sud navodi da je apelant prijedlog za izvršenje podnio 12. juna 1998. godine, te da je sud nakon pet dana odredio izvršenje prema osnovu izvršne sudske odluke koja je postala pravosnažna 30. marta 1993. godine, što znači da je apelant tek nakon pet godina od dana pravosnažnosti presude podnio prijedlog za izvršenje. Također, sud navodi da je apelanta svaki put morao pozivati da dopuni prijedlog za izvršenje, što je, također, doprinijelo dužini sudskog postupka. Zaključuju da je apelant svojim postupanjem, koje nije bilo u skladu sa članom 36. Zakona o izvršnom postupku, u značajnoj mjeri utjecao na dužinu postupka. Također su naveli i opterećenost suda drugim predmetima.

V.Relevantni propisi

32. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 32/03 i 33/06) u relevantnim odredbama glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati hitno.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan o prijedlogu za izvršenje odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 166. stav 5.

Sud će rješenjem o izvršenju obavezati banku da dostavi izvještaj o svim promjenama na izvršenikovom računu ako sredstava na računu nema ili su ona nedovoljna za namirenje potraživanja određenih rješenjem o izvršenju. Izvještaj obuhvata promjene na računu za period od 30 dana do donošenja rješenja o izvršenju i mora sadržavati svaku transakciju na računu [...].

33. Zakon o parničnom postupku («Službene novine FBiH» broj 53/03) Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217. st. 3. i 4.

Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise povodom žalbe.

Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

VI.Dopustivost

34. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

35. Apelant se žali na nemogućnost izvršenja pravosnažne sudske odluke, budući da izvršni postupak traje više od deset godina i osam mjeseci. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Ustavni sud naglašava da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva, koja su pojedincu na raspolaganju, trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Također, Ustavni sud ukazuje da postoji već izgrađena praksa Evropskog i Ustavnog suda o tome da izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).

36. Imajući u vidu navedeno i odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

a) Pravo na pravično suđenje u razumnom roku

37. Apelant je naveo da mu je zbog nerazumno dugog trajanja izvršnog postupka radi naplate naknade štete povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

38. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

39. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

40. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

41. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

42. Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

43. Konačno, Evropski sud je ukazao da država ima obavezu organizirati sistem izvršenja presuda koji je djelotvoran, kako na nivou prava, tako i u praksi, te osigurati njihovo izvršenje bez neopravdanog odugovlačenja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Fuklev protiv Ukrajine, presuda od 7. juna 2005. godine, broj 71186/01, stav 84), te je, također, istakao da se sa izvršnim postupkom, zbog same njegove prirode, treba postupati ekspeditivno (vidi Evropski sud za ljudska prava, Comingersoll S.A. protiv Portugala [GC], Presuda broj 35382/97, stav 23, ECHR 2000-IV).

b) Period koji se uzima u obzir

44. Ustavni sud zapaža da je apelant 12. juna 1998. godine podnio prijedlog za izvršenje pravosnažne presude, da do dana donošenja ove odluke predmetni izvršni postupak traje duže od deset godina i osam mjeseci, da traje i dalje, te da je to period koji će Ustavni sud razmatrati.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

45. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku pokrenutom na prijedlog za izvršenje pravosnažne presude kojom je apelantu dosuđena naknada nematerijalne štete zbog neosnovanog lišavanja slobode. Prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, ovaj postupak je hitne prirode i, stoga, zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja.

46. Ustavni sud zapaža da je u predmetnom izvršnom postupku Općinskom sudu trebalo od tri mjeseca do jedne godine i osam mjeseci da bi odlučio o prigovoru protiv prvostepenog rješenja. Također, Kantonalni sud je žalbama protiv rješenja odlučivao u rokovima od 11 mjeseci, drugi put u roku dužem od jedne godine i u roku od jedne godine i sedam mjeseci. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud donio rješenje kojim su bila povrijeđena apelantova prava prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je zbog pogrešne primjene prava bio onemogućen ostvariti svoje pravo na obeštećenje prema izvršeniku, Federaciji Bosne i Hercegovine, kao pravnom sljedniku Republike BiH, a što je Ustavni sud utvrdio u svojoj ranijoj odluci, kako je to već navedeno. Ustavni sud, dalje, primjećuje da je Općinskom sudu trebalo duže od jedne godine da donese novo rješenje u skladu sa navedenom odlukom Ustavnog suda i uputstvima Kantonalnog suda. Osim toga, Ustavni sud zapaža da Općinski sud, nakon što ga je apelant obavijestio o računu u banci, nije, u smislu člana 166. stav 5. Zakona o izvršnom postupku, rješenjem o izvršenju odmah i obavezao banku da dostavi izvještaj o svim promjenama na računu u slučaju da na računu nema dovoljno sredstava za realizaciju apelantovog potraživanja.

47. Ustavni sud ne može prihvatiti kao valjane argumente koje je naveo Općinski sud u svom odgovoru na apelaciju da je apelant odlučujuće doprinio dužini predmetnog postupka jer nije bez prethodnog poziva suda uređivao prijedlog za izvršenje. Ustavni sud je svjestan činjenice da, općenito gledajući, sudovi u Bosni i Hercegovini, pa i Općinski i Kantonalni sud, imaju veliki broj neriješenih predmeta. Međutim, Ustavni sud podsjeća da Evropska konvencija čini sastavni dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine, što je propisano članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, pa je, dosljedno tome, država obavezna svim licima pod svojom jurisdikcijom osigurati prava i slobode utvrđene u Evropskoj konvenciji, te svoj pravni sistem organizirati tako da osigura usklađenost sa zahtjevima iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev za suđenje u razumnom roku. U ovom kontekstu Ustavni sud ukazuje na stav Evropskog suda u slučaju Mahmutović protiv Hrvatske (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda od 15. februara 2007. godine, aplikacija broj 9505/03), u kojem je, također, utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku u izvršnom postupku, gdje je, između ostalog, navedeno da «[…] tvrdnje Vlade koje se odnose na složenost predmeta i na ponašanje podnosioca zahtjeva ne mogu dovoljno objasniti takvo bitno odugovlačenje, koje je bilo, prema mišljenju Suda, uzrokovano uglavnom time što domaći sudovi nisu djelotvorno kontrolirali izvršni postupak.»

48. Ustavni sud smatra da, s obzirom na hitnost izvršnog postupka, relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku, relevantne principe navedene u tački 34. i prethodno elaborirane stavove odluke, nije neophodno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja niti objašnjenja zbog čega predmetni izvršni postupak nije okončan nakon više od deset godina i osam mjeseci.

49. Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b) Pravo na imovinu Apelant, također, smatra da mu je neizvršenjem Presude Općinskog suda u Zenici broj P-201/90 od 28. novembra 1991. godine povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da nemogućnost osiguranja izvršenja konačne presude u apelantovu korist predstavlja uplitanje u pravo na mirno uživanje imovine, kao što je to navedeno u prvoj rečenici prvog stava člana 1. Protokola broj 1 (vidi Evropski sud za ljudska prava, Jeličić protiv BiH, presuda od 31. oktobra 2006. godine, aplikacija broj 41183/02, stav 47). Iz razloga koji su u ovoj odluci navedeni u kontekstu ispitivanja kršenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da miješanje u apelantovu imovinu nije opravdano u okolnostima konkretnog slučaja, zbog čega je i povrijeđen član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, stav 20, dostupna na www.ustavnisud.ba).

Pitanje naknade nematerijalne štete

50. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

51. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, str. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je trajao više od deset godina, apelantu se određuje naknada u visini od 3.000 KM. Ovaj iznos apelantu je dužan isplatiti Kanton Sarajevo, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. VIII.Zaključak

52. Izvršni postupak pred Općinskim i Kantonalnim sudom, koji je trajao deset godina i osam mjeseci, a apelant svojim postupanjem nije odlučujuće doprinio dužini postupka, trajao je nerazumno dugo čime je došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije, kao i povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

53. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

54. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2885/06 (H. M.) | Sudska praksa | Aktio