Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-178/09 (M. V.)

Odluka donesena 17. 03. 2009.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-178/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 03. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP-178/09, rješavajući apelaciju Milana Vujičića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Vujičića podnesena protiv rješenja Osnovnog suda Gradiška, broj 072-0-KV-09-

000001 od 16. januara 2009. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Milan Vujičić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Mile Kovačević i Marica Đukanović, advokati iz Gradiške, podnio je, 20. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Osnovnog suda Gradiška (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 072-0-KV-09-000001 od 16. januara 2009. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda, broj 072-0-Kpp-09-000016 od 13. januara 2009. godine, apelantu je, po prijedlogu Okružnog tužilaštva Banja Luka, broj KT 5/09 od 13. januara 2009. godine, na temelju člana 189. stav 1. tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS», br. 50/03, 111/04 i 115/04) određen pritvor u trajnju od mjesec dana, zbog krivičnog djela Ugrožavanje sigurnosti iz člana 169. stav 1. u vezi sa stavom 2. Krivičnog Zakona Republike Srpske.

3. Rješenjem Osnovnog suda, broj 072-0-KV-09-000001 od 16. januara 2009. godine, žalba apelanta protiv rješenja Osnovnog suda, broj 072-0-Kpp-09-000016 od 13. januara 2009. godine, je odbijena kao neosnovana.

4. Apelant smatra da su osporenim rješenjem povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant smatra da nije bilo dokaza za osnovanu sumnju da bi apelant, ukoliko mu se ne odredi mjera pritvora, mogao počiniti krivično djelo koje mu se stavlja na teret, da Okružni sud prilikom donošenja osporenog rješenja nije pravilno utvrdio činjenično stanje i da je time povrijedio odredbe krivičnog postupka na apelantovu štetu.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»

6. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

7. Obzirom da apelant povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. Europske konvencije vidi u tome što sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje i time povrijedio odredbe krivičnog postupka, Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant, odnosno da li će imati, pravičan postupak pred sudom ne može dati odgovor dok je postupak u toku. Shodno praksi Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava, pitanje poštivanja principa pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Imajući u vidu složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni propusti i nedostaci, koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Dakle, generalno gledajući, nije moguće utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi Europski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146., stav 68. i Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 26. juna 2003. godine, tačka 18., objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 38/03).

8. U apelantovom slučaju, rješenje Okružnog suda, koje se pobija apelacijom, nije odluka koja predstavlja rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, u smislu utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega, jer je osporenim rješenjem riješeno samo jedno proceduralno pitanje, odnosno odlučeno o jednoj fazi postupka, pa slijedi da je u odnosu na apelantove navode, koji se odnose na povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije, predmetna apelacija preuranjena.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-178/09 (M. V.) | Sudska praksa | Aktio