Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-228/09 (Ž. Ć.)
Odluka donesena 17. 03. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-228/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 03. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP-228/09, rješavajući apelaciju Željka Ćosića, na temelju člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i članka 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Željka Ćosića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-07-000429 od 14. oktobra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Željko Ćosić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Plamenko Čustović, advokat iz Sarajeva, podnio je 27. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-07-000429 od 14. oktobra 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda Sarajevo, broj P-3493/04 od 30. juna 2005. godine, obavezana je tužena Federacija Bosne i Hercegovine da apelantu na ime materijalne i nematerijalne štete isplati iznos pobliže označen u navedenoj presudi.
3. Rješavajući po žalbi apelanta i tužene, Kantonalni sud Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je donio presudu kojom se žalba tužene odbija kao neosnovana, a žalba apelanta djelimično uvažava.
4. Presudom Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-07-000429 od 14. oktobra 2008. godine, revizija apelanta je odbačena, a revizija tužene djelimično uvažena. U obrazloženju presude Vrhovni sud navodi da revizijski sud pobijanu presudu ispituje samo u dijelu u kojemu je ona osporavana i samo u granicama navoda revidenta. Prema odredbi člana 316. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“, br. 53/03, 73/05 i 19/06) kao vrijednost spora uzima se samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok stav 3. istog člana propisuje da se kamata, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju u obzir prilikom određivanja vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev. Budući da u konkretnom slučaju apelant drugostepenu presudu pobija u dijelu odluke o kamatama, a kamate ne čine glavni zahtjev, slijedi da revizija nije dozvoljena.
5. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3. e) i d) Ustava Bosne i Hercegovine te prava iz člana 5. i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
6. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Člank 16. stavak 1. i stavak 4. točka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. .Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-06-001484 od 27. jula 2006. godine. S obzirom da je Vrhovni sud rješenjem, broj 070-0-Rev-07-000429 od 14. oktobra 2008. godine, odbacio reviziju apelanta kao nedozvoljenu protiv predmetne presude, pa se samo po sebi podrazumijeva da je apelant presudu Kantonalnog suda, primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. januara 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić