Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-244/09 (R. M.)

Odluka donesena 17. 03. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-244/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 03. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP-244/09, rješavajući apelaciju Rasima Mehmedovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rasima Mehmedovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-07-001706 od 6. novembra 2008. godine, presude Kantonalnog suda Sarajevo, broj Gž-1263/05 od 6. jula 2007. godine i presude Općinskog suda Sarajevo, broj P-1303/98 od 7. januara 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Rasim Mehmedović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Branko Marić, advokat iz Sarajeva, podnio je 27. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-07-001706 od 6. novembra 2008. godine, presude Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1263/05 od 6. jula 2007. godine i presude Općinskog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-

1303/98 od 7. januara 2005. godine .

2. Presudom Općinskog suda, broj P-1303/98 od 7. januara 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-1263/05 od 6. jula 2007. godine, dosuđeno je da na ime naknade štete Federacija Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo odbrane, ima apelantu isplatiti novčani iznos pobliže označen u navedenim presudama.

3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-07-001706 od 6. novembra 2008. godine, revizija apelanta, izjavljena protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-1263/05 od 6. jula 2007. godine, je odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud navodi da je odredbom člana 316. stav 2. i 3. zakona o parničnom postupku propisano da se za određivanje vrijednosti predmeta spora u obzir uzima samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju u obzir ukoliko ne predstavljaju glavni zahtjev. Budući da je u konkretnom slučaju revizijom pobijana samo kamata, koja ne predstavlja glavni zahtjev, slijedi da revizija nije dozvoljena. Vrhovni sud nije našao da se može primjeniti član 237. stav 3. ZPP.

4. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) te člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-1263/05 od 6. jula 2007. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001706 od 6. novembra 2008. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj Gž-1263/05 od 6. jula 2007. godine.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu uručena presuda Kantonalnog suda. Budući da je rješenje Vrhovnog suda po reviziji doneseno 6. novembra 2008. godine, samo se po sebi podrazumjeva da je apelant presudu Kantonalnog suda morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. januara 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-244/09 (R. M.) | Sudska praksa | Aktio