Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-267/09 (A. i D. R.)
Odluka donesena 17. 03. 2009.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 14
- Zakon o parničnom postupku · čl. 254
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-267/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 03. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP 267/09, rješavajući apelaciju Asime i Džemke Ramić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Asime i Džemke Ramić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001447 od 2. decembra 2008. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-07-001611 od 31. oktobra 2007. godine i broj 003-0-Žpp-07-000002 od 18. septembra 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Živinicama broj 033-0-I-07-
000117 od 2. augusta 2007. godine i broj P.172/02-K od 1. februara 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Asima i Džemka Ramić (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Kladnja, podnijele su 29. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-
Rev-08-001447 od 2. decembra 2008. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-07-001611 od 31. oktobra 2007. godine i broj 003-0-Žpp-07-000002 od 18. septembra 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 033-0-I-07-000117 od 2. augusta 2007. godine i broj P.172/02-K od 1. februara 2008. godine.
2. Prema stanju spisa, Općinski sud u Živinicama, Odjeljenje u Kladnju je presudom broj P- 172/02 od 11. marta 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-712/04 od 30. novembra 2006. godine, obavezao apelantice da tražiocima izvršenja Hasanu Čauševiću, Vahidu Čauševiću, Fatimi Vejzović, Zehrini Avdić i Mehmedu Čauševiću (u daljnjem tekstu: tražioci izvršenja) predaju u posjed nekretninu označenu kao k.č. broj 214/26 zv. «Prebiši», šuma u površini od 4.620 m , upisana u z.k. ul. broj 183, KO Gojkovići - Kladanj, u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti izvršne isprave. Izvršni postupak
3. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 033-0-I-07-000117 od 2. februara 2007. godine, koje je doneseno na osnovu pravnosnažne presude Općinskog suda od 11. marta 2004. godine, dozvoljeno je izvršenje protiv apelantica kao izvršenika radi predaje u posjed tražiocima izvršenja nekretnina pobliže označenih u dispozitivu prvostepene presude.
4. Drugostepenim rješenjem Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-001611 od 31. oktobra 2007. godine odbijena je žalba apelantica i potvrđeno rješenje Općinskog suda broj 033-0-I-07-000117 od 2. augusta 2007. godine kojim je odbijen prigovor apelantica podnesen protiv rješenja o izvršenju od 2. februara 2007. godine kao neosnovan.
5. Protiv rješenja Kantonalnog suda od 31. oktobra 2007. godine, apelantice su izjavile reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem broj 070-0-Rev-08-001447 od 2. decembra 2008. godine, reviziju odbacio kao nedopuštenu. Vrhovni sud je obrazložio da je odredbama člana 14. stav 1. Zakona o izvršnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 32/03, 52/03 i 33/06) izričito zabranjeno izjavljivanje revizije protiv pravomoćne odluke donesene u postupku izvršenja. Ponavljanje postupka
6. Apelantice su, 17. januara 2007. godine, podnijele prijedlog za ponavljanje postupka okončanog presudom Općinskog suda broj P-172/02 od 11. marta 2004. godine, koji je Kantonalni sud odbio rješenjem broj 003-0-Gvl-07-000014 od 28. juna 2007. godine, potvrđenim rješenjem istog suda broj 003-0-Žpp-07-000002 od 18. septembra 2007. godine, zaključivši da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka iz člana 255. stav 1. tačka 6. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, jer na osnovu novih dokaza za apelantice ne bi mogla biti donesena povoljnija odluka da su ti dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
7. Rješenjem Općinskog suda broj P.172/02-K od 1. februara 2008. godine odbačena je kao nedopuštena revizija apelantica izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda broj 003-0-Žpp-07-
000002 od 18. septembra 2007. godine. U obrazloženju rješenja, Općinski sud je naveo da je, prema odredbi člana 254. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine FBiH", br. 53/03, 73/05 i 19/06), revizija dozvoljena samo protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno okončan. Općinski sud je, također, naveo da je rješenje Kantonalnog suda broj 003-0-Žpp-07-000002 od 18. septembra 2007. godine, kojim se ne dopušta ponavljanje postupka, ne predstavlja odluku kojom je postupak pravnomoćno završen, pa protiv takvog rješenja revizija nije dopuštena.
8. Apelantice se žale na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“ U odnosu na ponavljanje postupka
10. Ustavni sud primjećuje da se apelantice žale na rješenja koja su donesena u postupku u kojem su Općinski i Kantonalni sud odlučivali o prijedlogu apelantica za ponavljanje parničnog postupka pravosnažno okončanog presudom Općinskog suda broj P-172/02 od 11. marta 2004. godine i presudom Kantonalnog suda broj Gž-712/04 od 30. novembra 2006. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelantica u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Analogno iznesenom stavu u postupku povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka se ne određuju građanska prava i obaveze apelantica. U ovom postupku odlučuje se samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.
11. Ustavni sud primjećuje da se u parničnom postupku pred Kantonalnim i Općinskim sudom, u kojem su donesene presuda Općinskog suda broj P-172/02 od 11. marta 2004. godine i presuda Kantonalnog suda broj Gž-712/04 od 30. novembra 2006. godine, odlučivalo o njihovim građanskim pravima i obavezama koje štiti član 6. stav 1. Evropske konvencije. U postupku koji je slijedio, po prijedlogu apelantica za ponavljanje okončanog predmetnog parničnog postupka, odlučivalo se isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje navedenog postupka, pa se shodno tome apelantice ne mogu pozivati na povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pošto je takva apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Apelantice navode da je zbog odbijanja prijedloga za ponavljanje postupka povrijeđeno njihovo pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelantice pobijaju odluke donesene u postupku po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u kojem sudovi nisu mogli ulaziti u ocjenu zakonitosti odluka donesenih u pravosnažno okončanom parničnom postupku. Također, Ustavni sud je već zaključio da se postupak povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelantica, pa se stoga navodi u vezi sa povredom člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
U odnosu na izvršni postupak
13. S obzirom da su apelantice takođe eksplicitno osporile i rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 033-0-I-07-000117 od 2. augusta 2007. godine, Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-07-001611 od 31. oktobra 2007. godine i Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-001447 od 2. decembra 2008. godine koja su donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije u ovom dijelu ispitati u odnosu na navedena rješenja. S obzirom da su predmetna rješenja donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelantica, u smislu člana 6. Evropske konvencije.
14. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-
21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
15. U konkretnom slučaju građanska prava i obaveze apelantica utvrđena su presudom Općinskog suda broj P-172/02 od 11. marta 2004. godine, a kojom je utvrđena obaveza apelantica da tražiocima izvršenja predaju u posjed nekretnine pobliže označene u dispozitivu presude. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan osporenim rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-001447 od 2. decembra 2008. godine, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».
16. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim rješenjem nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelantica, postupak koji je rezultirao tim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
17. Apelantice navode da je osporenim rješenjima Općinskog, Kantonalnog i Vrhovnog suda povrijeđeno njihovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju praksu u predmetu, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine gdje je konstatovao da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa su apelantovi navodi u pogledu kršenja prava na imovinu odbačeni kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
18. Ustavni sud smatra da se praksa iz predmeta, broj AP-206/02 od 23. jula 2004. godine, može primjeniti i u konkretnom slučaju, obzirom da je prethodno utvrđeno da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja građanskih prava i obaveza apelantica. Sporne nekretnine koje su apelantice obavezne predati u posjed tražiocima izvršenja, jesu imovina koja je kao građansko pravo zaštićena članom 6. Evropske konvencije. Međutim, o obavezi apelantica da te nekretnine predaju u posjed tražiocima izvršenja nije odlučivano u predmetnom izvršnom postupku, već u parničnom postupku koji je prethodio donošenju odluke u izvršnom postupku. Stoga se navodi apelantica u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
19. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić