Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-302/09 (L. B.)
Odluka donesena 17. 03. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-302/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 03. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP 302/09, rješavajući apelaciju Ljiljane Barać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljiljane Barać podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-08-
001 039 od 26. novembra 2008. godine i Presude Okružnog suda Banja Luka, broj 011-0-Gž-08-000 627 od 30. aprila 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ljiljana Barać (u daljnjem tekstu: apelant) iz Švedske, koju zastupa Mile Marić advokat iz Mrkonjić Grada, podnijela je 31. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-08-001 039 od 26. novembra 2008. godine i Presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-08-000 627 od 30. aprila 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda Mrkonjić Grad (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 075-
0-P-07-000 107 od 4. januara 2008. godine, izmjenjena je odluka o povjeravanju malodobne djece parničnih stranaka sadržana u Presudi Osnovnog suda, broj P-188/2000 od 23. januara 2007. godine, slijedom čega su mldb. Igor Laketa i mldb. Vesna Laketa povjereni tužitelju kao ocu na čuvanje i vaspitivanje, a apelantica kao tužena obavezana je da na ime svog doprinosa za izdržavanje djece ubuduće plaća mjesečno po 50 Eura za svako dijete počev od 15. novembra 2004. godine pa ubuduće. Apelantica je obavezana da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 3.180,00 KM sa kamatom od presuđenja do isplate.
3. Presudom Okružnog suda, broj 011-0-Gž-08-000 627 od 30. aprila 2008. godine, žalba apelantice je djelomično usvojena i prvostepena presuda ukinuta u pogledu odluke o izdržavanju i troškovima postupka i vraćena prvostepenom na ponovno suđenje, dok je u pogledu odluke o povjeravanju djece žalba apelantice odbijena kao neosnovana.
4. Protiv drugostepene presude u pogledu odluke o povjeravanju djece, apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu, koji je osporenim Rješenjem, broj 118-0-Rev-08-001 039 od 26. novembra 2008. godine, reviziju odbacio. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija tuženog nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pristup sudu, zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelantica je protiv Presude Okružnog suda, broj 011-0-Gž-08-000 627 od 30. aprila 2008. godine, u pogledu odluke o povjeravanju djece, izjavila reviziju, ali je ona Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-08-001 039 od 26. novembra 2008. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda, broj 011-0-Gž-08-000 627 od 30. aprila 2008. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena Presuda Okružnog suda, broj 011-0-Gž-08-000 627 od 30. aprila 2008. godine, s obzirom da je Vrhovni sud rješenjem, broj 118-0-Rev-08-001 039 od 26. novembra 2008. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelantice protiv predmetne presude, pa je nesporno da je apelantica navedenu presudu primila prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena je 31. januara 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić