Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-316/09 (S. S.)
Odluka donesena 17. 03. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-316/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 03. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP-316/09, rješavajući apelaciju Slobodanke Stajić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slobodanke Stajić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-
0-Rev-08-000 986 od 26. novembra 2008. godine, Presude Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-07-000 270 od 9. jula 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Doboju broj P-392/04 od 12. februara 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Slobodanka Stajić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, podnijela je, 3. februara 2009. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000 986 od 26. novembra 2008. godine, Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-07-000 270 od 9. jula 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-392/04 od 12. februara 2007. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj P-392/04 od 12. februara 2007. godine, obavezani su tuženi V.J., G.J., i M.J. da apelantici solidarno isplate iznos od 6.772,73 KM, na ime usluga zastupanja u krivičnom postupku, te u predmetima pred Osnovnim, Okružnim i Vrhovnim sudom pobliže označenim u dispozitivu predmetne presude, zajedno sa zakonskim zatezinim kamatama i troškovima postupka, dok je apelantica odbijena sa dijelom isplate naknade i kamate preko dosuđenog iznosa.
3. Apelantica je podnijela žalbu protiv Presude Osnovnog suda broj P-392/04 od 12. februara 2007. godine, koju je Okružni sud Presudom broj 013-0-Gž-07-000 270 od 9. jula 2008. godine, djelimično uvažio i pobijanu presudu preinačio tako što je tužene solidarno obavezao da isplate apelantici iznos od 7.977,23 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, umjesto iznosa od 6.772,73 KM, dok je u ostalom dijelu odbio žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.
4. Protiv Presude Okružnog suda broj 013-0-Gž-07-000 270 od 9. jula 2008. godine, apelantica je izjavila reviziju, koju je Vrhovni sud odbacio kao nedopuštenu Rješenjem broj 118-0-Rev-08-000 986 od 26. novembra 2008. godine.
5. Konstatujući da u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora iznosi 12.843,55 KM, a da je pobijanom presudom apelantici dosuđeno 7.977,23 KM, Vrhovni sud je zaključio da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi cenzus od 10.000,00 KM iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP) i da se nisu stekli uslovi iz stava 3. istog člana, jer odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, pa je primjenom člana 247. stav ZPP-a odbacio reviziju kao nedopuštenu.
6. Apelantica se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te navodi da je Vrhovni sud trebao meritorno odlučiti o njenoj reviziji primjenom člana 237. stav 3. ZPP-a.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelantica mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantica odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Apelantica je protiv Presude Okružnog suda broj 013-0-Gž-07-000 270 od 9. jula 2008. godine, izjavila reviziju, koju je Vrhovni sud odbacio kao nedopuštenu Rješenjem broj 118-0-Rev-08-000 986 od 26. novembra 2008. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj 013-0-Gž-07-000 270 od 9. jula 2008. godine.
10. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Okružnog suda broj 013-0-Gž-07-000 270 od 9. jula 2008. godine, s obzirom da je Vrhovni sud 26. novembra 2008. godine donio rješenje kojim je odbacio apelanticinu reviziju protiv te presude, što podrazumijeva da je apelantica presudu Okružnog suda primila prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 3. februara 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila pobijanu presudu Okružnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelanttica podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić