Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-338/09 («Kompanija Kušljić» d.o.o.)

Odluka donesena 17. 03. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-338/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 03. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP 338/09, rješavajući apelaciju «Kompanije Kušljić» d.o.o., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija «Kompanije Kušljić» d.o.o. podnesena protiv Presude Okružnog suda Doboj broj 13 0 U 000051 08 U od 20. novembra 2008. godine i Rješenja Ministarstva finansija Republike Srpske, Poreska uprava, Sektor za istrage, obavještavanja i kontrolu velikih poreskih obveznika, Odjeljenje za kontrolu velikih poreskih obveznika, broj 06/1.07/03037490-1.133/06 od 14. aprila 2007. godine zbog toga što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1.«Kompanija Kušljić» d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanskog Broda podnijela je 3. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda Doboj (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 U 000051 08 U od 20. novembra 2008. godine i Rješenja Ministarstva finansija Republike Srpske, Poreska uprava, Sektor za istrage, obavještavanja i kontrolu velikih poreskih obveznika, Odjeljenje za kontrolu velikih poreskih obveznika (u daljnjem tekstu: Poreska uprava), broj 06/1.0710303/490-1.133/06 od 16. aprila 2007. godine.

2. Rješenjem Poreske uprave broj 06/1.01/0303/490-1.133/06 od 16. aprila 2007. godine apelantu je kao poreskom obvezniku utvrđena i naložena obaveza plaćanja poreza na promet.

3. Rješavajući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv Rješenja Poreske uprave broj 06/1.01/0303/490-1.133/06 od 16. aprila 2007. godine, Poreska uprava-Odbor za rješavanje poreskih žalbi (u daljnjem tekstu: Odbor), je donijela Zaključak broj 06/1.01/0104/II-450-

512/07 od 31. avgusta 2007. godine kojim je apelantova žalba odbačena kao neblagovremena.

4. Rješavajući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv Rješenja Poreske uprave-Područni centar Doboj (u daljnjem tekstu: Područni centar Doboj), broj 06/1.04/0701-452-1.133-1/06 od 26. septembra 2007. godine, kojim je apelantu kao poreskom dužniku određena prinudna naplata neizmirenih obaveza, Odbor je donio Rješenje broj 06.5/II-450-1039/07 od 17. aprila 2008. godine kojim je apelantova žalba odbijena kao neosnovana.

5. Rješavajući u upravnom sporu koji je apelant pokrenuo protiv Rješenja Odbora broj 06.5/

II-450-1039/07 od 17. aprila 2008. godine i Rješenja Područnog centra Doboj broj 06/1.04/0701-452-1.133-1/06 od 26. septembra 2007. godine, Okružni sud je donio Presudu broj 13 0 U 000051 08 U od 20. novembra 2008. godine kojom je apelantovu tužbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude Okružni sud navodi da iz stanja spisa proizilazi da je apelant propustio da izjavi žalbu na osporeno rješenje i da je ono nakon zakonskog roka od osam dana postalo izvršno. Okružni sud je, takođe, utvrdio da su apelantovi navodi iz tužbe paušalni i nisu zasnovani na zakonu, te da se u upravnom postupku postupilo u potpunosti u skladu sa Zakonom o poreskoj upravi («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 51/01, 74/04, 2/05 i 96/06) i Zakonom o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 13/02).

6. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz čl. II/3a), II/4 i II/6 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi: Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom.

8. Ustavni sud podsjeća da se, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, određene novčane obaveze prema državi ubrajaju isključivo u oblast javnog prava. Stoga, one ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 304). Ustavni sud zaključuje da se u takve obaveze, nesumnjivo, ubrajaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kom je apelant obavezan da uplati porez na promet ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije, sem u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama iz javnog prava, proizišlim iz Zakona o poreskoj upravi, te kako Ustavni sud nije uočio ništa što bi ukazivalo da se radi o zloupotrebi prava, slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje, ratione materiae, inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-338/09 («Kompanija Kušljić» d.o.o.) | Sudska praksa | Aktio