Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-341/09 (A. S.)

Odluka donesena 17. 03. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-341/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 03. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP-341/09, rješavajući apelaciju Asima Softića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Asima Softića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-08-000064 od 2. decembra 2008. godine, presude Kantonalnog suda Tuzla, broj 003-0-Gž-06-001018 od 16. oktobra 2007. godine i presude Općinskog suda Živinice, broj P-347/03-B od 19. aprila 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Asim Softić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Refik Mazalović, advokat iz Banovića, podnio je, 4. februara 2009. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-08-000064 od 2. decembra 2008. godine, presude Kantonalnog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Gž-06-001018 od 16. oktobra 2007. godine i presude Općinskog suda Živinice (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-

347/03-B od 19. aprila 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj P-347/03-B od 19. aprila 2006. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-06-001018 od 16. oktobra 2007. godine, obavezan je apelant da jednosoban stan u Banovićima preda u posjed tužitelju RMU „Banovići“ doo Banovići.

3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-08-000064 od 2. decembra 2008. godine, revizija apelanta, izjavljena protiv presude Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-06-001018 od 16. oktobra 2007. godine, je odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju presude Vrhovni sud navodi da je članom 273. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“, br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Budući da u konkretnom slučaju visina pobijanog dijela tužbenog zahtjeva nije u iznosu koga ima u vidu član 273. stav 2. ZPP-a, revizija nije dozvoljena. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.

4. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.d), f) i k) te člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-06-001018 od 16. oktobra 2007. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-000064 od 2. decembra 2008. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-001018 od 16. oktobra 2007. godine

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu uručena presuda Kantonalnog suda. Budući da je rješenje Vrhovnog suda po reviziji doneseno 2. decembra 2008. godine, samo se po sebi podrazumjeva da je apelant presudu Kantonalnog suda morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 4. februara 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-341/09 (A. S.) | Sudska praksa | Aktio