Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-726/08 (Z. T.)
Odluka donesena 17. 03. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 459
- Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 286
- Zakon o parničnom postupku · čl. 459
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-726/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 03. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP 726/08, rješavajući apelaciju Zuhdije Tabakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zuhdije Tabakovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-06-000757 od 20. septembra 2007. godine, Presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj Gž-375/05 od 16. februara 2006. godine, i Općinskog suda u Velikoj Kladuši, broj P-
48/02 od 17. septembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Zuhdija Tabaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, koga zastupa Fikret Čelebić, advokat iz Novog Grada, podnio je 4. marta 208. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-000757 od 20. septembra 2007. godine, Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-375/05 od 16. februara 2006. godine, i Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-48/02 od 17. septembra 2004. godine.
2. Prvostepenom presudom Općinskog suda, broj P-48/02 od 17. septembra 2004. godine, razveden je brak između apelant i tužene Tabaković rođ. Mustafić Sanije (u daljnjem tekstu: tužena), te je odbijen zahtjev tužene za supružničko izdržavanje kao neosnovan.
3. Drugostepenom Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-375/05 od 16. februara 2006. godine, žalba tužene je djelimično uvažena pa je prvostepena presuda, u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužene za supružničko izdržavanje i u odnosu na troškove parničnog postupka preinačena i apelant je obavezan da za izdržavanje tužene doprinosi iznos od 250,00 KM mjesečno počev od 1. februara 2003. godine pa dok za to budu postojali zakonski uslovi, tako što će dospjele obroke platiti odmah i odjednom, a dospijevajuće najkasnije do 5. u mjesecu za protekli mjesec, na ruje tužene, kao i dajoj nadoknadi parnične troškove u iznosu od 1.518,00 KM.
4. Apelant je protiv Presude Kantonalnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je donio Rješenje, broj 070-0-Rev-06-000757 od 20. septembra 2007. godine, i reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni suda je naveo da je odredbom člana 286. Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» broj 35/05, stupio na pravnu snagu 27. maja 2005. godine, a primijenjuje se od 20. decembra 2005. godine) izričito propisano da revizija nije dopuštena protiv presude donesene u drugom stepenu kojom se u bračnim sporovima, kao i sporovima iz odnosa roditelja i djece među kojima su i sporovi izdržavanja (član 272. tog zakona). Dalje je navedeno da prema odredbi člana 459. važećeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) danom stupanja na snagu ovog zakona prestao je da važi ranija Zakon o parničnom postupku («Službene novine FBiH» broj 42/98 i 3/99, u daljnjem tekstu: raniji ZPP), osim u dijelu koji reguliše postupak iz porodičnih odnosa. Raniji ZPP nije dopuštao reviziju u sporovima iz porodičnih odnosa i sporovima zakonskog izdržavanja (član 364. stav 4. ranijeg ZPP-a). Dakle, u periodu prije stupanja na snagu sada važećeg ZPP zakonodavac je isključio pravo na reviziju kao što je i sada isključuje Porodični zakon, što znači da i za prelazni period (član 459. važećeg ZPP-a) «do donošenja posebnog zakona» važi isto, odnosno u sporovima kao što je predmetni, pa je revizija odbačena kao nedopuštena.
5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv Presude Kantonalnog suda, broj Gž-375/05 od 16. februara 2006. godine, izjavio reviziju Vrhovnom sudu, ali je revizija odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proističe da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda, broj Gž-375/05 od 16. februara 2006. godine.
9. S obzirom na to da je apelantu 16. marta 2006. godine uručena Presuda Kantonalnog suda, broj Gž-375/05 od 16. februara 2006. godine, što je vidljivo iz dostavnice Kantonalnog suda, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 4. marta 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu Presudu Kantonalnog suda, broj Gž-375/05 od 16. februara 2006. godine.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić