Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1176/07 (Ž. Š.)
Odluka donesena 17. 03. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1176/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 03. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP 1176/07, rješavajući apelaciju Žarka Šindraka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Žarka Šindraka podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-
0-Gž-001 827 od 29. januara 2007. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Žarko Šindrak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Grada podnio je 20. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-001 827 od 29. januara 2007. godine. Apelant je 18. marta 2008. godine dopunio apelaciju.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Novom Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-138/02 od 1. novembra 2002. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj Gž-559/03 od 9. septembra 2004. godine, utvrđeno je da je apelant smetao tužiteljku Milku Varunu (u daljnjem tekstu: tužiteljka) u njenom posljednjem, mirnom i faktičkom pravu korišćenja ograde sagrađene na k.č. br. 6/63 iz zk.ul. br. 1042 k.o. Novi Grad, koja po novom premjeru odgovara k.č. br. 221 iz pl. br. 1352 iste k.o. Apelant je 13. februara 2002. godine oko 11 časova sasjekao metalnu ogradu visine 90 cm i dužine 25 m, zatim, polomio betonski zid dužine 25 m i visine 30 cm, te je naloženo apelantu da uspostavi ranije posjedovno stanje tako što će izgraditi novi betonski zid dužine 25 m, promjera 30x30 cm, te postaviti metalnu ogradu iste dužine, visine 90 cm. Apelantu je, takođe, naloženo da se ubuduće uzdrži od ovakvog i sličnog smetanja i svake radnje koja uznemirava tužiteljku u pravu korišćenja ograde, kao i da nadoknadi tužiteljki troškove postupka u iznosu od 1.110,00 KM pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Rješenjem Osnovnog suda broj P. 246/05 od 6. oktobra 2006. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Gž-001 827 od 29. januara 2007. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog Rješenjem Osnovnog suda broj P-138/02 od 1. novembra 2002. godine. Istim rješenjem apelant je obavezan da tužiteljki nadoknadi troškove postupka u vezi sa predlogom za ponavljanje postupka u ukupnom iznosu od 800,00 KM, u roku od 30 dana, pod prijetnjom izvršenja.
4. Apelant osporava rješenje Okružnog suda kojim je odbijen njegov predlog za ponavljanje postupka, jer smatra da mu je na taj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud zapaža da je osporena odluka redovnog suda donesena u postupku rješavanja o predlogu za ponavljanje postupka u kom su sudovi ispitivali da li postoje zakonski uslovi za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog Rješenjem Osnovnog suda broj P-138/02 od 1. novembra 2002. godine.
7. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6 stav 1 Evropske konvencije u konkretnom slučaju. Potrebno je da odgovori na pitanje da li se u postupku donošenja osporenih rješenja Osnovnog i Okružnog suda odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama. U predmetnom postupku Okružni sud je osporenim rješenjem odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu protiv rješenja Osnovnog suda kojim je odbijen apelantov predlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog Rješenjem Osnovnog suda broj P-138/02 od 1. novembra 2002. godine.
8. Dakle, iz navedenog proizlazi da se u postupku koji je okončan osporenim rješenjem Okružnog suda nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. O apelantovim građanskim pravima i obavezama, u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravosnažno je odlučeno u parničnom postupku Presudom Osnovnog suda broj P-138/02 od 1. novembra 2002. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6 stav 1 Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić