Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1202/08 (Ž., R. i M. M.)
Odluka donesena 17. 03. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1202/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 03. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP 1202/08, rješavajući apelaciju Žarka Mitrovića i drugih, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 4 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Žarka, Radojke i Milana Mitrovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srspke broj 118-0-Rev-07-001 059 od 8. februara 2008. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj Gž-1108/05 od 20. avgusta 2007. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Žarko, Radojka i Milan Mitrović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banje Luke, koje zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 18. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srspke (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-
001 059 od 8. februara 2008. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-1108/05 od 20. avgusta 2007. godine.
2. Presudom Okružnog suda broj Gž-1108/05 od 20. avgusta 2007. godine djelimično je uvažena žalba tuženog „Krajina osiguranje“ a.d. Banja Luka izjavljena protiv Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-2201/02 od 5. marta 2004. godine u postupku koji su apelanti pokrenuli radi naknade štete. Prvostepena presuda je preinačena tako što je apelantima dosuđena naknada materijalne i nematerijalne štete u iznosima bliže navedenim u izreci presude, a u preostalom dijelu prvostepena presuda je potvrđena.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-001 059 od 8. februara 2008. godine odbačena je kao nedozvoljena revizija apelanata izjavljena protiv drugostepene presude zbog toga što vrijednost osporenog dijela presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. Vrhovni sud je obrazložio da su u konkretnom slučaju apelanti formalni suparničari, te da se vrijednost spora određuje prema visini pojedinačnih zahtjeva apelanata. Pošto vrijednost osporenog dijela drugostepene presude ni za jednog od apelanata ne prelazi iznos od 10.000 KM, kako je propisano članom 237 stav 2 Zakona o parničnom postupku, revizija je nedopuštena.
4. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije. Takođe, apelanti smatraju da je povrijeđeno njihovo pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stavom 1 Pravila Ustavnog suda (vidi, Ustavni sud, odluke broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i broj AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
7. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-07-001 059 od 8. februara 2008. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanata izjavljenu protiv Presude Okružnog suda broj Gž-1108/05 od 20. avgusta 2007. godine. S obzirom na navedeno, nesporno je da je u slučaju apelanata revizija bila neefektivan pravni lijek iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu Presuda Okružnog suda broj Gž-1108/05 od 20. avgusta 2007. godine.
8. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, apelantima Presuda Okružnog suda broj Gž-1108/05 od 20. avgusta 2007. godine uručena 26. septembra 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 18. aprila 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić