Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1434/08 (S. J.)
Odluka donesena 17. 03. 2009.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Protek roka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1434/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 03. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP 1434/08, rješavajući apelaciju Stanislava Jonaša, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stanislava Jonaša podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Uvp-06-000 057 od 19. marta 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stanislava Jonaša podnesena protiv Presude Okružnog suda, broj U-209/05 od 22. februara 2006. godine, Rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, broj 01-372-507/00 od 8. februara 2005. godine, i Rješenja Odjeljenja za komunalne i stambene poslove Grada Banja Luka, broj 05-372-36/00 od 15. decembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Stanislav Jonaš (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Radovan Stamenić, advokat iz Banje Luke, podnio je 16. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu. Vrhovni sud), broj 118-0-Uvp-06-000 057 od 19. marta 2008. godine, Presude Okružnog suda (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-209/05 od 22. februara 2006. godine, Rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 01-372-507/00 od 8. februara 2005. godine, i Rješenja Odjeljenja za komunalne i stambene poslove Grada Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odjeljenje), broj 05-372-36/00 od 15. decembra 2004. godine.
2. Presudom Okružnog suda, broj U-209/05 od 22. februara 2006. godine, odbijena je tužba apelanta podnesena protiv Rješenja Ministarstva, broj 01-372-507/00 od 8. februara 2005. godine, kojim je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv prvostepenog Rješenja Odjeljenja, broj 05-372-
36/00 od 15. decembra 2004. godine. Navedenim prvostepenim rješenjem odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana broj 11/1 u Ulici Đure Đakovića broj 26 u Banjoj Luci, a nakon smrti Mirjane Vuković, nosioca stanarskog prava. Istovremeno, apelantu j naloženo da u roku od 15 dana računajući od dana konačnosti tog rješenja predmetni stan isprazni i slobodan od lica i stvari preda Ekonomskoj školi, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Protiv Presude Okružnog suda, broj U-209/05 od 22. februara 2006. godine, apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje koji je Presudom Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-06-000 057 od 19. marta 2008. godine, odbijen kao neosnovan.
4. Apelant se žali da je pobijanim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;» 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“ Dopustivost u odnosu na Presudu Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-06-000 057 od 19. marta 2008. godine
6. U konkretnom slučaju apelant se žali na Presudu Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-06-000 057 od 19. marta 2008. godine, kojom je odbijen kao neosnovan njegov prijedlog za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda, broj U-209/05 od 22. februara 2006. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
Dopustivost u odnosu na Presudu Okružnog suda, broj U-209/05 od 22. februara 2006. godine
7. Konačna odluka u ovom predmetu je Presuda Okružnog suda, broj U-209/05 od 22. februara 2006. godine, koja je uručena apelantu 14. marta 2006. godine, što je vidljivo iz dostavnice Okružnog suda, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 16. maja 2008. godine. Iz ovoga proizlazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić