Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1490/08 („Bobar osiguranje“ a.d. Bijeljina)

Odluka donesena 17. 03. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1490/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 03. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP 1490/08, rješavajući apelaciju «Bobar osiguranja» a.d. Bijeljina, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 4 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija «Bobar osiguranja» a.d. Bijeljina podnesena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Pž-07-000 160 od 13. novembra 2007. godine zbog toga što je protekao rok za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. «Bobar osiguranje» a.d. Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine podnijelo je 23. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Pž-07-000 160 od 13. novembra 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini broj 080-0-Mals-06-000 093 od 3. aprila 2007. godine, koja je potvrđena osporenom Presudom Okružnog suda broj 012-0-Pž-07-000 160 od 13. novembra 2007. godine, apelant je, kao tuženi u pravnoj stvari naknade štete čija je vrijednost spora 713,00 KM, obavezan da Fondu zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, kao tužiocu, isplati navedeni novčani iznos i naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 407,97 KM.

3. Odlučujući o reviziji koju je apelant izjavio protiv osporene presude Okružnog suda od 13. novembra 2007. godine, Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je Rješenjem broj 118-0-Rev-08-000 078 od 7. aprila 2008. godine reviziju odbacio kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 237 stav 2 Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/033, 85/03, 74/05 i 63/07) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Kako Vrhovni sud nije smatrao da bi odlučivanje o reviziji u ovom predmetnom parničnom postupku bilo značajno za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu odredbe člana 237 stav 3 istog zakona, odlučio je kao u dispozitivu rješenja.

4. Apelant smatra da mu je osporenom Presudom Okružnog suda broj 012-0-Pž-07-

000 160 od 13. novembra 2007. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4) protekao je rok za podnošenje apelacije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, u odnosu na postupak okončan rješenjem Vrhovnog suda od 7. aprila 2008. godine, Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će da koristi pravni lijek, bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine). Apelant je protiv presude Okružnog suda od 13. novembra 2007. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda od 7. aprila 2008. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda od 13. novembra 2007. godine.

7. S obzirom na to da je apelantu osporena presuda Okružnog suda od 13. novembra 2007. godine uručena 20. novembra 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 23. maja 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon što je protekao rok od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko je apelant podnese nakon što protekne rok za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1490/08 („Bobar osiguranje“ a.d. Bijeljina) | Sudska praksa | Aktio