Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2074/08 (A. F.)

Odluka donesena 17. 03. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2074/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 03. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP 2074/08, rješavajući apelaciju Avde Ferhatovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Avde Ferhatovića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Ž-2331/04 od 19. decembar 2006. godine i rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-001134 od 27. maja 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Avdo Ferhatović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, kojeg zastupaju advokati Sabina i Veljko Nikolić, podnio je 10. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Ž-2331/04 od 19. decembar 2006. godine i rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-001134 od 27. maja 2008. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj Pr-133/98 od 28. jula 2004. godine obavezan je GP „Bosna“ Pogon građenja iz Sarajeva, kao tuženi, da apelantu kao tužitelju na ime naknade nematerijalne štete isplati: na ime umanjenja opće životne sposobnosti iznos od 7.200,00 KM; pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 3.200,00 KM; pretrpljenog straha iznos od 1.600,00 KM i naruženosti iznos od 2.400,00 KM, odnosno ukupno 14.400,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate, zatim da mu se na ime izgubljene zarade za 2002. godinu isplati iznos od 132,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31. decembra 2002. godine do konačne isplate, na ime izgubljene zarade-rente za period od 1. januara 2003. godine do 31. decembra 2003. godine iznos od 484,40 KM počev od 1. jula 2003. kao srednjeg datuma dospijeća do konačne isplate, te da mu se na ime budućih obroka rente plaća mjesečno iznos od 40,37 KM počev od 1. januara 2004. godine pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski razlozi, i dok se prilike ne izmijene, dospjele obroke odjednom sa pripadajućom zateznom zakonskom kamatom počev od dana dospijeća svakog pojedinog obroka rente do konačne isplate, a buduće svakog prvog do 10-tog u mjesecu uz naknadu troškova parničnog postupka, dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva preko dosuđenog apelant odbijen.

3. Odlučujući po žalbi i tuženog i apelanta protiv prvostepene presude Općinskog suda od 28. jula 2004. godine, Kantonalni sud je presudom broj Ž-2331/04 od 19. decembar 2006. godine žalbu apelanta djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u dijelu odluke o izgubljenoj zaradi za 2002. godine, tako da je umjesto iznosa od 132,00 KM dosudio iznos od 232,00 KM, dok je u preostalom dijelu žalbu apelanta odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio. Kantonalni sud je djelimično uvažio i žalbu tuženog i prvostepenu presudu u dijelu odluke o kamatama preinačio tako da zatezne zakonske kamate teku od dana presuđenja 27. oktobra 2004. godine pa do isplate, dok je u preostalom dijelu žalbu tuženog odbio i potvrdio prvostepenu presudu. Nezadovoljan drugostepenom presudom apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložio da se revizija usvoji i drugostepena presuda preinači tako da se apelantu na iznos nematerijalne štete od 14.400, 00 KM dosudi zatezna zakonska kamata počev od dana podnošenja tužbe, od 30. jula 1998. godine, pa do dana isplate.

4. Odlučujući o reviziji apelanta, Vrhovni sud je donio rješenje broj 070-0-Rev-07-

001134 od 27. maja 2008. godine kojim je reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud je naveo da je odredbom 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: Zakon) predviđeno da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te da se prema odredbi člana 316. stav 2. istog zakona za vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude uzima samo vrijednost glavnog zahtjeva, a ne sporednih traženja. Imajući u vidu da se prema odredbi člana 316. stav 3. istog zakona kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev, Vrhovni sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja primjenom odredbi člana 247. navedenog zakona.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova podrazumijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

7. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-07-001134 od 27. maja 2008. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Kantonalnog suda broj Ž-2331/04 od 19. decembar 2006. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj Ž-2331/04 od 19. decembar 2006. godine.

8. S obzirom na to da je apelantu 25. januara 2007. godine uručena presuda Kantonalnog suda broj Ž-2331/04 od 19. decembra 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 10. jula 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda od 19. decembra 2006. godine.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2074/08 (A. F.) | Sudska praksa | Aktio