Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2251/08 (H. A., I. A., H. A., F. B., E. B., N. Č., N. Č., Z. Č., I. Č.)
Odluka donesena 17. 03. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2251/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 03. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP 2251/08, rješavajući apelaciju Huseina Aganovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Huseina Aganovića Ismeta Alijagića, Himze Avdića, Fehreta Balešića, Enesa Begića, Nedžada Čejvana, Nijaza Čejvana, Zijada Čejvana, Ismeta Čizme, Ševala Dautovića, Zeira Dautovića, Ibrahima Delića, Nezira Grabusa, Safeta Grabusa, Sejada Grabusa, Enesa Grahića, Džemala Hadžića, Raifa Hadžića, Fehima Hodžića, Kasima Hodžića, Rame Hodžića, Zijafa Hodžića, Fadila Husama, Amira Jašareivća, Fahrudina Jašareivća, Zeira Jašareivća, Alije Jojića, Seada Jojića, Nurudina Kaimovića, Sakiba Lupčevića, Enesa Mameledžije, Saliha Mameledžije, Nedžada Mukića, Safeta Muslimovića, Hazima Omerbegovića, Nihada Pece, Ejuba Prohana, Velage Salduma, Omera Salkice, Šabana Sefera, Ekrema Selmića, Fuada Skopljaka, Adila Smajića, Ibre Suljića, Sabahudina Suljića, Zijada Zahirovića i Tufika Jašarevića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 007-0-Rev-07-000475 od 5. juna 2008. godine i Rješenja Kantonalnog suda Sarajevo, broj 009-0-Gž-06-002627 od 29. decembra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Husein Aganović, Ismet Alijagić, Himzo Avdić, Fehret Balešić, Enes Begić, Nedžad Čejvan, Nijaz Čejvan, Zijad Čejvan, Ismet Čizmo, Ševal Dautović, Zeir Dautović, Ibrahim Delić, Nezir Grabus, Safet Grabus, Sejad Grabus, Enes Grahić, Džemal Hadžić, Raif Hadžić, Fehim Hodžić, Kasim, Ramo, Zijaf, Fadil Husam, Amir Jašareivć, Fahrudin, Zeir, Alija Jojić, Sead Jojić, Nurudin Kaimović, Sakib Lupčević, Enes Mameledžija, Salih Mameledžija, Nedžad Mukić, Safet Muslimović, Hazim Omerbegović, Nihad Peco, Ejub Prohan, Velaga Saldum, Omer Salkica, Šaban Sefer, Ekrem Selmić, Fuad Skopljak, Adil Smajić, Ibro Suljić, Sabahudin Suljić, Zijad Zahirović i Tufik Jašarević (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Travnika, koje zastupa Adil Lozo Advokat iz Travnika, podnijeli su 22. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 007-0-Rev-07-000475 od 5. juna 2008. godine i Rješenja o ispravci Presude Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-Gž-06-
002627 od 29. decembra 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Pr-1927/04 od 12. oktobra 2005. godine, udovoljeno je tužbenom zahtjevu apelanta, tako što je tuženoj GP "Bosna" d.d. Sarajevo naloženo da apelantima na ime razlike po osnovu otpremnine i plaće isplati pojedinačne iznose, kako je to precizirano u dispozitivu, uz zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od 3. februara 2003. godine pa do isplate, te im nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.399,00 KM, dok je zahtjev za donošenje mjere osiguranja odbijen
3. Rješenjem Općinskog suda, broj Pr-1927/04 od 7. septembra 2006. godine, ispravljena je Presuda istog suda, broj Pr-1927/04 od 12. oktobra 2005. godine, na način da je u izreci u stavu 2 brisana alineja koja glasi: "Sahadžić Raifu iznos od 7.586,40 KM sa zakonskom kamatom počev od 3. februara 2003. godine pa do isplate", a dodata alineja koja glasi: "Lupčević Sakibu iznos od 8.752,83 KM sa zakonskom kamatom počev od 3. februara 2003. godine pa do isplate".
4. Presudom Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-06-002627 od 24. novembra 2006. godine žalba apelanata djelomično uvažena i prvostepena presuda prinačena, tako što je tužena obavezana isplatiti apelantu Selmić Ekremu iznos od 1.119,00 KM sa zakonskom kamatom počev od 10. februara 2003. godine pa do isplate, kao i nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 1.086,00 KM , dok je u preostalom dijelu žalba odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena, a žalba protiv Rješenja, broj Pr-1927/04 od 7. septembra 2006. godine, odbijena u cjelosti i prvostepeno rješenje potvrđeno.
5. Kantonalni sud donio je Rješenje, broj 009-0-Gž-06-002627 od 29. decembra 2006. godine, kojim je ispravljena drugostepena presuda, na način da iza riječi "od 1086,00 KM" treba da stoji da je preostali dio tužbenog zahtjeva (sa apelantima pobrojanim precizno u drugostepenoj presudi) odbijen, te stav 2. brisan, a u preostalom dijelu presuda ostaje neizmjenjena.
6. Nezadovoljni Rješenjem Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-06-002627 od 29. decembra 2006. godine, apelanti su izjavili reviziju Vrhovnom sudu, koji je Rješenjem, broj 007-0-Rev-07-000475 od 5. juna 2008. godine, odbacio reviziju kao nedopuštenu. Vrhovni sud je obrazložio da su tužitelji imali svojstvo formalnih suparničara, te se dozvoljenost revizije morala cijeniti prema vrijednosti zahtjeva svakog tužitelja ponaosob. Kako niti za jednog od tužitelja vrijednost pobijanog dijela tužbenog zahtjeva ne ispunjava propisani imovinski cenzus od 10.000,00 KM za izjavljivanje revizije kako je to propisano odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku, revizija je odbačena kao nedozvoljena. Nadalje, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje po reviziji u ovom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3. ZPP) iz kojih razloga je shodno odredbama člana 247. ZPP, reviziju apelanta odbacio kao nedozvoljenu.
7. Apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) i II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da su apelanti protiv osporenog rješenja Kantonalnog suda izjavili reviziju, ali je ona Rješenjem Vrhovnog suda, broj 007-0-Rev-07-000475 od 5. juna 2008. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Rješenje Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-06-002627 od 29. decembra 2006. godine.
11. S obzirom na to da je zastupniku apelanata 11. januara 2007. godine uručeno Rješenje Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-06-002627 od 29. decembra 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 22. jula 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić