Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2638/08 (B. T.)
Odluka donesena 17. 03. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2638/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 03. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP 2638/08, rješavajući apelaciju Bosiljke Talić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Bosiljke Talić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-rev-06-001 116 od 6. avgusta 2008. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj Gž-120/06 od 23. juna 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-1484/03 od 7. oktobra 2005. godine zbog toga što je protekao rok za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Bosiljka Talić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banje Luke, koju zastupa advokat Smiljana Moravac-Babić iz Banje Luke, podnijela je 29. avgusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-rev-06-
001 116 od 6. avgusta 2008. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-120/06 od 23. juna 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-1484/03 od 7. oktobra 2005. godine.
2. Prvostepenom Presudom Osnovnog suda broj P-1484/03 od 7. oktobra 2005. godine, koja je potvrđena drugostepenom Presudom Okružnog suda broj Gž-120/06 od 23. juna 2006. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelantkinje kao tužiteljke. Apelantkinja je zahtjevom tražila da se Grad Banja Luka, kao tuženi, obaveže da joj u roku od pet godina od dana stupanja na snagu Zakona o privatizaciji državnih stanova omogući otkup odgovarajućeg stana, koji neće biti veći od onog koji je koristila pod istim uslovima koje je imala kao nosilac stanarskog prava, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja. Takođe je zahtjevom tražila i da joj tuženi naknadi štetu koju je pretrpjela zbog plaćanja zakupnine stana u periodu od 1. januara 2003. godine do 1. juna 2005. godine u iznosu od 2.850,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 7. oktobra 2005. godine do isplate.
3. Odlučujući o apelantkinjinoj reviziji protiv drugostepene presude Okružnog suda od 23. juna 2006. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-rev-06-001 116 od 6. avgusta 2008. godine odbacio reviziju kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je apelantkinja u pripremnom podnesku od 28. novembra 2003. godine, kojim je uredila svoju tužbu, označila vrijednost spora u iznosu od 360,00 KM, koji nije mijenjan do donošenja prvostepene presude. Takođe, odredbom 237 Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07; u daljnjem tekstu: Zakon) propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Kako odlučivanje o apelantkinjinoj reviziji nije značajno za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu odredbi člana 237 stav 2 navedenog zakona, Vrhovni sud je, primjenom odredbi člana 247 istog zakona, odlučio kao u dispozitivu rješenja.
4. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama domaćih sudova povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
4) protekao je rok za podnošenje apelacije.
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova podrazumijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će da koristi pravni lijek, bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, Ustavni sud, Rješenje broj AP 3432/06 od 6. marta 2007. godine).
7. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-rev-06-001 116 od 6. avgusta 2008. godine odbacio kao nedozvoljenu apelantkinjinu reviziju izjavljenu protiv Presude Okružnog broj Gž-120/06 od 23. juna 2006. godine. Ustavni sud konstatuje da revizija u ovom slučaju nije djelotvoran pravni lijek u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj Gž-
120/06 od 23. juna 2006. godine.
8. S obzirom na to da je apelantkinji 18. jula 2006. godine uručena Presuda Okružnog suda broj Gž-120/06 od 23. juna 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 29. avgusta 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon što je protekao rok od 60 dana od dana kada je apelantkinja primila osporenu presudu Okružnog suda od 23. juna 2006. godine.
9. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić