Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3653/08 (D. V.)

Odluka donesena 17. 03. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3653/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 03. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP 3653/08, rješavajući apelaciju Drage Vukovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Drage Vukovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj 011-0-Ž-

08-000 288 od 12. septembra 2008. godine i Rješenja Osnovnog suda u Gradišci, broj 072-0-I-06-000 816 od 6. septembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Drago Vuković (u daljnjem tekstu: apelant) Gradiške, kojeg zastupa Mirko Šavija, advokat iz Gradiške, podnio je 18. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Ž-08-000 288 od 12. septembra 2008. godine i Rješenja Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 072-0-I-06-000 816 od 6. septembra 2006. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda, broj 072-0-I-06-000 816 od 6. septembra 2006. godine, dozvoljeno je izvršenje po prijedlogu Republike Srpske – Ministarstva za izbjegla i raseljena lica (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja), a na osnovu izvršne isprave – presude Osnovnog suda, broj RS-

57/03 od 21. januara 2005. godine, protiv apelanta kao izvršenika, radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 750,00 KM, kao i troškova izvršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Rješenjem Osnovnog suda, broj 072-0-I-06-000 816 od 6. februara 2007. godine, odbijen je kao neosnovan prigovor apelanta na rješenje o izvršenju Osnovnog suda, broj 072-0-I-06-000 816 od 6. septembra 2006. godine.

4. Protiv rješenja o izvršenju Osnovnog suda, broj 072-0-I-06-000 816 od 6. februara 2007. godine, apelant je izjavio žalbu sa prijedlogom da se ista uvaži, pobijano rješenje ukine jer nedostaje osnovni element za usvajanje prijedloga za izvršenje, a to je klauzula izvršnosti presude. Naime, apelant tvrdi da mu nikada nije dostavljena drugostepena presuda Okružnog suda, kojom je potvrđena presuda Osnovnog suda, broj RS-57/03 od 21. januara 2005. godine, na osnovu koje je dozvoljeno izvršenje.

5. Okružni sud je odlučujući o žalbi apelanta protiv rješenja Osnovnog suda, broj 072-0-I-06-000 816 od 6. februara 2007. godine, donio rješenje, broj 011-0-Ž-08-000 288 od 12. septembra 2008. godine, kojim je žalba odbijena i rješenje Osnovnog suda, broj 072-0-I-06-000 816 od 6. februara 2007. godine, potvrđeno. U obrazloženju je navedeno da apelant neosnovano u žalbi ističe da presudu drugostepenog suda nije primio i da nije protekao paricioni rok, tj. da izvršna isprava nema klauzulu izvršnosti, jer je dostavljanje apelantu drugostepene presude izvršeno putem oglasne table suda u skladu sa odredbom člana 352 stav 5 Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS», br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), tako da se dostavljanje smatra izvršenim po isteku 15 dana od dana objavljivanja pismena na oglasnoj tabli suda (10. maja 2006. godine). Na osnovu navedenog Okružni sud je zaključio da je apelantu 26. maja 2006. godine istekao rok za dobrovoljno izvršenje presude. Također je ukazano da je apelantu dostavljen odgovor tražitelja izvršenja na njegov prigovor na prvostepeno rješenje o izvršenju, u kojem je navedeno da je prvostepena presuda potvrđena presudom Okružnog suda broj:Ž-191/05 od 29. marta 2006. godine, što znači da je apelant znao za ovu presudu. Također Okružni sud je ukazao na okolnost da je apelant izjavio žalbu na prvostepenu presudu, a da mu ishod postupka navodno nije poznat, pa je ocijenio da bi se takvo odsustvo interesa za vlastiti predmet i uspjeh u sporu mogao shvatititi kao zloupotreba procesnih ovlaštenja, u koje spada i promjena adrese bez obavještavanja suda.

6. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je predložio da Ustavni sud ukine rješenje Okružnog suda, broj 011-0-Ž-08-000 288 od 12. septembra 2008. godine i rješenje Osnovnog suda, broj 072-0-I-06-000 816 od 6. septembra 2006. godine, te da Ustavni sud naloži Okružnom sudu da mu dostavi presudu tog suda, broj Ž-191/05, kao i da obaveže Republiku Srpsku da mu naknadi troškove koji se odnose na nagradu punomoćniku apelnata za stastav apelacije, troškova sastava prigovora i žalbi. Osim toga, apelant traži da Ustavni sud obaveže Republiku Srpsku da mu zbog očigledne osptrukcije u primjeni zakona dosudi novčani iznos od 3.000,00 KM.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

8. Budući da apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopće primjenjive na apelantov slučaj.

9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke, koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude, nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud, takođe, ukazuje na svoju raniju praksu u predmetima koji se tiču postupka izvršenja, odnosno pitanja da li se u slučaju osporavanja postupka izvršenja od strane izvršenika radi o postupku u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud je zaključio «da u okolnostima kada pobijanim rješenjem nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava apelanta, apelant ne može ni očekivati od Ustavnog suda njegovo djelovanje, jer suština apelacije podnesene protiv navedenog rješenja je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Navedeni postupak nije obuhvaćen zaštitom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije» (vidi Ustavni sud, neobjavljena odluka broj AP-2152/05 od 17. novembra 2005. godine, tačka 8.). Ustavni sud, rukovodeći se navedenim principom, zaključuje da i u konkretnom slučaju garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na ovaj postupak. O apelantovim građanskim pravima je pravosnažno odlučeno u postupku koji je prethodio predmetnom izvršnom postupku presudom Osnovnog suda, broj RS-57/03 od 21. januara 2005. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Ž-191/05 od 29. marta 2006. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U pogledu apelantovog zahtjeva da se nadoknade troškovi za sastav apelacije Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastava apelacije iz čega proizlazi da troškove sastava apelacije isključivo snose apelanti.

11. U odnosu na apelantov zahtjev za kompenzaciju u iznosu od 3.000,00 KM, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija ratione materiae nedopustiva, to apelantu ne pripada pravo na kompenzaciju.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3653/08 (D. V.) | Sudska praksa | Aktio