Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3768/08 (B. B.,D. B., N. L., R. J., L. R. i V. Z.)
Odluka donesena 17. 03. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3768/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 03. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP 3768/08, rješavajući apelaciju Branke Blagojević i dr., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 4 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branke Blagojević, Dragice Bogdanović, Nevenke Lazić, Rade Jekić, Ljiljane Rakić i Vukosave Zorić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-000 498 od 3. oktobra 2008. godine, Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Gž-
07-000 587 od 15. oktobra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Bijeljini broj 080-0-P-05-000 310 od 15. juna 2007. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Branka Blagojević, koju zastupa Momir Radulović, advokat iz Bijeljine, Dragica Bogdanović, Nevenka Lazić, Rada Jekić, Ljiljana Rakić i Vukosava Zorić (u daljnjem tekstu: apelantkinje), koje zastupa Faik Muhić, advokat iz Tuzle, podnijele su 3. i 22. decembra 2008. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000 498 od 3. oktobra 2008. godine, Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Gž-07-000 587 od 15. oktobra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 080-0-P-05-000 310 od 15. juna 2007. godine. Apelacije su evidentirane pod poslovnim brojevima AP 3768/08 i AP 3922/08.
2. S obzirom na to da se u obje apelacije, u suštini, radi o istom pitanju koje se tiče istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u smislu člana 31 stav 1 Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 3768/08 i AP 3922/08 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3768/08.
3. Presudom Osnovnog suda broj 080-0-P-05-000 310 od 15. juna 2007. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 012-0-Gž-07-000 587 od 15. oktobra 2007. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelantkinja i M.J. podnesen protiv Robne kuće «Pobjeda» a.d. Bijeljina iz Bijeljine (u daljnjem tekstu: tužena). U tužbenom zahtjevu apelantkinje su tražile da se ponište odluke tužene o otkazu ugovora o radu na osnovu kojih je apelantkinjama i M.J. prestao radni odnos, te da se obaveže tužena da će ih vratiti na posao koji su obavljale do prestanka radnog odnosa ili na druge poslove koji odgovaraju njihovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu i isplatiti im sve plate za period od prestanka radnog odnosa do konačnog vraćanja na rad sa pripadajućom zateznom kamatom i troškovima spora. Prvostepenom presudom su obavezane apelantkinje i M.J. da tuženoj naknade troškove spora u iznosu od 1.500,00 KM. Apelantkinje su protiv drugostepene presude izjavile reviziju Vrhovnom sudu.
4. Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-08-000 498 od 3. oktobra 2008. godine odbacio reviziju apelantkinja kao nedozvoljenu sa obrazloženjem da je odredbom člana 237 stav 2 Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Dalje, sud je istakao da je članom 321 st. 2 i 3 istog zakona propisano da u slučaju kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, za vrijednost predmeta spora uzima se vrijednost koju je tužilac označio u tužbi, odnosno vrijednost koju je sud brzo i na pogodan način utvrdio najkasnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano, onda na glavnoj raspravi prije početka raspravljanja o glavnoj stvari. U vezi sa tim, Vrhovni sud je ustanovio da su u konkretnom slučaju apelantkinje u tužbi od 5. aprila 2005. godine vrijednost spora označile sa 100,00 KM. Shodno navedenom, Vrhovni sud je konstatovao da vrijednost predmeta spora ne prelazi cenzus propisan članom 237 stav. 2 ZPP, te je ocijenio da odlučivanje o reviziji nije značajno za primjenu prava u drugim slučajevima, u smislu stava 3 istog člana, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247 ZPP.
5. Apelantkinje se žale na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelantkinje su protiv Presude Okružnog suda broj 012-0-Gž-07-000 587 od 15. oktobra 2007. godine izjavile reviziju, ali je ona Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-
000 498 od 3. oktobra 2008. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj 012-0-Gž-07-000 587 od 15. oktobra 2007. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantkinjama dostavljena Presuda Okružnog suda broj 012-0-Gž-07-000 587 od 15. oktobra 2007. godine s obzirom na to da je rješenje o reviziji protiv te presude doneseno 3. oktobra 2008. godine. Apelantkinje su, dakle, presudu Okružnog suda primile prije tog datuma. Pošto su apelacije Ustavnom sudu podnesene 3. i 22. decembra 2008. godine, proizilazi da su podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacija predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana (konkretnije 61. dana) od dana kada su apelantkinje primile osporenu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić