Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3887/08 (C. B.)
Odluka donesena 17. 03. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3887/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 03. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP 3887/08, rješavajući apelaciju Cvijana Bužanina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Cvijana Bužanina podnesena protiv Presude Osnovnog suda Banja Luka, broj 71 0 P 029095 04 P od 3. novembra 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Cvijan Bužanin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šipova, koga zastupa Mustafa Hasić advokat iz Zenice, podnio je 17. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Osnovnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 71 0 P 029095 04 P od 3. novembra 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj 71 0 P 029095 04 P od 3. novembra 2008. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta, kojim je tražio da tužena JMDP "Elektroprivreda" RS ZDP "Elektrokrajina" p.o. Banja Luka, na ime otpremnine isplati iznos 22.269,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 12. augusta 2003. godine pa do isplate i troškove parničnog postupka. Istom presudom određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. Apelant navodi da njegov punomoćnik u postupku pred Osnovnim sudom i pored njegovog izričitog zahtjeva odbila je da podnese žalbu protiv navedene presude u zakonskom roku, pa je ista postala pravosnažna.
4. Apelant navodi da s obzirom na uskraćeno pravo na žalbu, podnio je apelaciju Ustavnom sudu. Smatrajući da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelant se žali na Presudu Osnovnog suda, broj 71 0 P 029095 04 P od 3. novembra 2008. godine, kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev kao neosnovan. Međutim, apelant nije protiv navedene presude podnio žalbu, s obzirom da je o tome vrlo jasno obaviješten u pravnoj pouci u navedenoj presudi. Ustavni sud ističe da apelant ne može propuštanje korištenja zakonom propisanog i dostupnog pravnog lijeka pravdati činjenicom da punomoćnik nije iskoristio navedeno pravo, s obzirom da je apelant sam izabrao punomoćnika, koji ga je zastupao u postupku pred Osnovnim sudom. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić