Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3913/08 (T. B.)

Odluka donesena 17. 03. 2009.

  • Protek roka
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3913/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 03. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP-3913/08, rješavajući apelaciju Tome Bratića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tome Bratića, podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Už-

106/04 od 23. aprila 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj U-935/02 od 7. januara 2004. godine, Rješenja Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoline Hercegovačko-neretvanskog kantona broj UP/II-09-25-190/02 od 10. juna 2002. godine i Rješenja Općinske službe uprave za stambene poslove, rekonstrukciju i katastar nekretnina općine Stari grad Mostar broj 3-372-7065/98 od 10. januara 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tome Bratića, podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj Gž.290/04 od 2. decembra 2004. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru broj P.692/03-II od 9. marta 2004. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Tomo Bratić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, podnio je, 19. decembra 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Už- 106/04 od 23. aprila 2008. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-935/02 od 7. januara 2004. godine, Rješenja Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoline Hercegovačko-neretvanskog kantona broj UP/II-09-25-190/02 od 10. juna 2002. godine i Rješenja Općinske službe uprave za stambene poslove, rekonstrukciju i katastar nekretnina općine Stari grad Mostar broj 3-372-7065/98 od 10. januara 2002. godine. Apelant je, takođe, podnio apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda broj Gž.290/04 od 2. decembra 2004. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P.692/03-II od 9. marta 2004. godine.

2. U upravnom postupku koji je pravosnažno okončan Presudom Vrhovnog suda broj Už-106/04 od 23. aprila 2008. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za vraćanje u posjed stana u Mostaru, pobliže označenog u dispozitivu prvostepenog rješenja.

3. Prema stanju spisa, apelant je pokrenuo i parnični postupak radi utvrđenja da je nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu. Međutim, Općinski sud je Rješenjem broj P.692/03-II od 9. marta 2004. godine, potvrđenim Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž.290/04 od 2. decembra 2004. godine, odbacio apelantovu tužbu zbog postojanja litispendencije, sa obrazloženjem da je apelant ranije podnio identičnu tužbu protiv istih tuženika, zavedenu pod brojem P.421/02, po kojoj je Rješenjem Općinskog suda broj P.421/02 od 15. aprila 2003. godine postupak prekinut do okončanja upravnog spora u postupku povrata stana.

4. Apelant je, 7. januara 2005. godine, izjavio reviziju protiv Rješenja Kantonalnog suda broj Gž.290/04 od 2. decembra 2004. godine i postupak po reviziji je u toku.

5. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Takođe, navodi da su većina stanara drugih nacionalnosti zgrade u kojoj se nalazi stan uspjeli da uđu u posjed stanova i da ih otkupe, dok je njemu to pravo uskraćeno, čime smatra da je diskriminisan po nacionalnoj osnovi.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (14) apelacija je preuranjena; a. Dopustivost u odnosu na Presudu Vrhovnog suda broj Už-106/04 od 23. aprila 2008. godine

7. S obzirom na to da je apelantu 21. juna 2008. godine uručena Presuda Vrhovnog suda broj Už-106/04 od 23. aprila 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 19. decembra 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.b. Dopustivost u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj Gž.290/04 od 2. decembra 2004. godine

8. Apelant je izjavio reviziju protiv Rješenja Kantonalnog suda broj Gž.290/04 od 2. decembra 2004. godine i postupak po reviziji je u toku. Ustavni sud podsjeća da Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06), u relevantnom dijelu, glasi: «Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. (2)Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

Član 254. stav 1. Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno završen.

9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu je ostvarivanja prava apelanta da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3913/08 (T. B.) | Sudska praksa | Aktio