Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2634/08 (R.Ć)

Odluka donesena 17. 03. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2634/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 03. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP 2634/08, rješavajući apelaciju R.Ć., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija R.Ć. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-Rev-06-

000 868 od 14. decembra 2007. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj Gž-764/05 od 23. februara 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-1201/04 od 14. marta 2005. godine zbog toga što nisu iscrpljeni pravni lijekovi mogući prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. R.Ć. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 29. avgusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-Rev-06-

000 868 od 14. decembra 2007. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-764/05 od 23. februara 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-1201/04 od 14. marta 2005. godine. Apelant je 20. septembra 2008. godine dopunio apelaciju.

2. Odlučujući o apelantovom tužbenom zahtjevu protiv tuženih Ž.V. (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i «Krajina osiguranja» a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: drugotuženi) radi naknade štete, v.s. 44.733,00 KM, Osnovni sud je donio Presudu broj P-1201/04 od 14. marta 2005. godine koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj Gž-764/05 od 23. februara 2006. godine. Tom presudom Osnovni sud je obavezao tužene da apelantu solidarno na ime nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove isplate iznos od 5.000,00 KM, za duševne patnje zbog umanjenja opšte životne sposobnosti iznos od 7.500,00 KM, za naruženost iznos od 2.500,00 KM, a na ime materijalne štete iznos od 1.580,00 KM. Takođe, tuženi su obavezani i da apelantu nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 797,50 KM. Istom presudom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev preko dosuđenih iznosa, te je apelant oslobođen plaćanja troškova parničnog postupka koji se odnose na taksu na presudu.

3. Rješavajući o reviziji apelanta i drugotuženog protiv Presude Okružnog suda broj Gž-764/05 od 23. februara 2006. godine, Vrhovni sud je donio Rješenje broj 118-Rev-06-000 868 od 14. decembra 2007. godine kojim je odbacio revizije kao neblagovremene. Vrhovni sud je obrazložio da je odredbom člana 237 stav 1 Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da stranke mogu da izjave reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. Apelant je izjavio reviziju 29. maja 2006. godine, a drugotuženi 28. aprila 2006. godine, tj. nakon isteka zakonskog roka od 30 dana od dana kada su punomoćnici apelanta i drugotuženog primili osporenu presudu Okružnog suda (28. i 23. mart 2006. godine). Vrhovni sud je, uzimajući u obzir navedeno, revizije odbacio kao neblagovremene.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

6. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova), ne može da se smatra konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Shodno praksi Ustavnog suda, revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek koji je apelant dužan da iscrpi prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.

8. U konkretnom slučaju, protiv Odluke Okružnog suda broj Gž-764/05 od 23. februara 2006. godine reviziju su izjavili apelantov punomoćnik i punomoćnik drugotuženog. Budući da je apelantov punomoćnik osporenu presudu Okružnog suda primio 28. marta 2006. godine, a reviziju izjavio 29. maja 2006. godine, a punomoćnik drugotuženog je osporenu presudu Okružnog suda primio 23. marta 2006. godine, a reviziju izjavio 28. aprila 2006. godine, Ustavni sud zapaža da su revizije podnesene neblagovremeno. Zbog toga su i odbačene Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-Rev-06-000 868 od 14. decembra 2007. godine, s obzirom na to da nisu podnesene u zakonom propisanom roku. Apelant, odnosno njegov punomoćnik, je bio dužan da blagovremeno izjavi reviziju prije obraćanja Ustavnom sudu. Propustom da blagovremeno izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla da bude predmet apelacionog ispitivanja Ustavnog suda. Time je apelant propustio da iscrpi djelotvoran pravni lijek u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Shodno tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija ne može da se razmatra.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2634/08 (R.Ć) | Sudska praksa | Aktio