Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2183/05 (L. i L. M.)

Odluka donesena 17. 03. 2009.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2183/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 03. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP-2183/05, rješavajući apelaciju Ladislava i Ljerke Maksimović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 8. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ladislava i Ljerke Maksimović podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-391/03 od 21. jula 2005. godine i Presude Općinskog suda I u Sarajevu, broj P-555/01 od 26. novembra 2002. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

OBRAZLOŽENJE

1. Ladislav i Ljerka Maksimović iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Mićan Kukrika, advokat iz Sarajeva, podnijeli su, 26. oktobra 2005. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-391/03 od 21. jula 2005. godine i Presude Općinskog suda I u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-555/01 od 26. novembra 2002. godine.

Činjenice koje se odnose na sudski postupak u kojem su donesene osporene presude

2. Presudom Općinskog suda, broj P-555/01 od 26. novembra 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-391/03 od 21. jula 2005. godine, apelanti su odbijeni sa tužbenim zahtjevom kojim su tražili da se utvrdi da su se stekli uslovi za zaključenje ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, te da se u skladu s tim tužena Općina Centar Sarajevo kao prodavatelj stana obaveže da sa apelantima, kao kupcima sa dijelom od po 1/2, zaključi ugovor o kupoprodaji stana koji se nalazi u Sarajevu u ulici Maršala Tita broj 32, sprat 4, broj stana 10, površine 114 m2. Dalje su tražili da se utvrdi da će ukupnu cijenu stana iz ugovora, koja iznosi iznosi 19.425,60 KM, platiti certifikatom u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude, te da isplatom cijene stana stiču pravo da se u knjizi položenih ugovora za Općinu Centar Sarajevo, u zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda, uknjiže kao vlasnici sa dijelom od po 1/2 što je tužena dužna trpiti.

3. U obrazloženju prvostepene Presude se navodi da iz činjenica utvrđenih u postupku proizlazi da je predmetna najamna zgrada bila ranije vlasništvo Vakufa Hadži-Idriza Sarajevo 1/1 i da je kao vanknjižno vlasništvo, na osnovu rješenja NO Općine Centar Sarajevo komisije za nacionalizaciju prešlo u društvenu svojinu, te da se kao nosilac prava raspolaganja odnosno upravljanja u zemljišnjim knjigama vodi NO Općine Centar Sarajevo. Stoga je utvrđeno da je poznat raniji vlasnik najamne poslovne stambene zgrade koja je nacionalizirana rješenjem NO Općine Centar Sarajevo, Srez Sarajevo, te da će se prodaja stanova koji se nalaze u ovoj zgradi regulisati posebnim propisom o restituciji, a sve u skladu sa članom 47. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Službene novine Federacije BiH“ broj 27/97, u daljnjem tekstu: Zakon o prodaji stanova). Zbog toga je prvostepeni sud našao da je tužbeni zahtjev apelanata neosnovan, a posebno imajući u vidu da se ne mogu prejudicirati pravila i principi Zakona o restituciji koji još nije usvojen i kojim će se utvrditi režim vraćanja imovine bivšim vlasnicima.

4. U obrazloženju drugostepene presude se navodi da na osnovu dokaza koje je proveo prvostepeni sud proizlazi da su prema stanju evidentiranom u zemljišnjim knjigama u z.k. ul. XLVII/56 k.o. Sarajevo upisane k.č. 1 na kojoj je upisana džamija sa školom i k.č. 102-vrt. Kao vlasnik navedenih nekretnina od 1886. godine upisana je džamija Hadži Idriz sa 1/1, te je takav upis bio u zemljišnjim knjigama na dan 26. decembar 1958. godine, kada je stupio na snagu Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta. Utvrđeno je da su tokom vremena džamija i škola srušene, a na k.č. 1 je u vrijeme nacionalizacije bila najamna stambena zgrada, te da je tada to bila ulica Maršala Tita broj 44 (a sada broj 32). U momentu nacionalizacije zgrada nije bila upisana u zemljišne knjige. Rješenjem Komisije za nacionalizaciju, broj 331/59 od 28. novembra 1959. godine izvršena je nacionalizacija navedene zgrade, kojim rješenjem je utvrđeno da je na dan 26. decembar 1958. godine isključivi vlasnik zgrade u Ulici Maršala Tita broj 44 bio Vakuf Hadži Idriz, Hadži Salaih i Fatima, te da je to bilo vanknjižno vlasništvo. Da bi se realizovala nacionalizacija izvršeno je uplanjenje zgrade, a nakon toga je u z.k. ul. XLVII/56 Sarajevo, na k.č. 1 upisana kuća sa kućištem i provedeno je rješenje o nacionalizaciji, te je upisano društveno vlasništvo sa 1/1, a kao organ upravljanja određen je NOO Centar Sarajevo. S obzirom da je stan na kome su apelanti sunosioci stanarskog prava u zgradi koja je nacionalizovana drugostepeni sud je utvrdio da se nisu stekli uslovi za zaključenje ugovora o kupoprodaji predmetnog stana jer još uvijek nisu doneseni propisi o restituciji kojim će se urediti prodaja takvih stanova. Stoga je po mišljenju drugostepenog suda prvostepeni sud pravilno odbio tužbeni zahtjev shodno članu 47. stav 2. Zakona o prodaji stanova. Nadalje je drugostepeni sud je naveo da su navodi žalbe, o postojanju odnosno nepostojanju ranijeg vlasnika, nepravilnom utvrđenju ranijeg vlasnika, te činjenica da isti, ako je tačno određen, nije pozvan kao umješač da učestvuje u postupku, potpuno irelevantni za odluku u predmetnom postupku. Odluka Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 28/06 od 16. maja 2007. godine, objavljena u „Službenim novinama FBiH“ broj 45/07.

5. Odlukom Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud FBiH), broj U-28/06 od 16. maja 2007. godine, utvrđeno je da odredbe člana 10. st. 3. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova („Službene novine FBiH“, broj 36/06, u daljnjem tekstu: Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova), nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

6. Navedenom odlukom je utvrđeno da osporena odredba iz člana 10. stav 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova predviđa drugačiji tretman nosilaca stanarskih prava i bivših vlasnika u odnosu na temeljnu odredbu iz člana 10. stav 2. navedenog zakona, koja se odnosi na nacionalizirane i konfiskovane stanove na kojima postoji stanarsko pravo. Utvrđeno je da se navedeni zakonski tretman, koji sadrži diskriminatorske elemente, ogleda prvenstveno u predviđanju posebne privilegije za jednu kategoriju bivših vlasnika nacionaliziranih odnosno konfiskovanih stanova iz člana 10. stav 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova u odnosu na opći član 10. stav 2. navedenog zakona, koji predviđa bivšim vlasnicima dodjelu odgovarajućeg stana. Utvrđeno je da su osporene odredbe stava 3. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova samo deklaratorne naravi i generiraju stanje pravne nesigurnosti i neizvjesnosti u oblasti koju je osporeni zakon želio urediti. Stoga je Ustavni sud FBiH zaključio da osporene odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova imaju za posljedicu diskriminaciju građana, čije odnose uređuje, te krše opću zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ustavni sud FBiH je naglasio da svojom odlukom ne prejudicira eventualna buduća zakonska rješenja pitanja restitucije, te da i predmetna oblast, kao i svaka druga, zahtijeva rješenja koja uvažavaju i poštivaju zagarantirana ljudska prava i slobode i ustavna načela. Pri tome je navedeno da je izvjesno da će se zakonodavna vlast u vršenju svojih ovlasti njima i rukovoditi.

Odluka Ustavnog suda FBiH, broj U-15/08 od 23. jula 2008. godine, objavljena u „Službenim novinama FBiH“, broj 49/08

7. Nakon Odluke Ustavnog suda FBiH, broj U-28/06 od 16. maja 2007. godine, zakonodavac je sačinio novi prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova.

8. Odlukom Ustavnog suda FBiH, broj U-15/08 od 23. jula 2008. godine, utvrđeno je da se novim prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o otkupu stanova ne povrijeđuju vitalni nacionalni interes konstitutivnog bošnjačkog naroda.

9. U obrazloženju odluke je istaknuto je da je prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova dopunjenja odredba člana 47. stav 2. Zakona koja reguliše da pravo na otkup stanova ima nosilac stanarskog prava na nacionaliziranom i konfiskovanom stanu, a da se bivšem vlasniku dodjeljuje odgovarajući zamjenski stan s pravom uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Polazeći od odredbe člana 17a. stav 1. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, a u vezi s Amandmanom XXXVII na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Vijeće za zaštitu vitalnih inetersa Ustavnog suda FBiH je ocijenilo da nema osnova za tvrdnju da se navedenom odredbom povređuju vitalni nacionalni interes bošnjačkog naroda. Navedeno iz razloga što se predložena rješenja u prijedlogu zakona odnose na sve nacionalizirane i konfiskovane stanove bez obzira ko je prije bio vlasnik tih stanova (fizička ili pravna osoba uključujući i vjerske zajednice), te se iz tih razloga ne može izvesti zaključak da je u konkretnom slučaju napravljena razlika kod otkupa navedenih stanova i dodjele zamjenskih stanova na jedan od propisanih načina po nacionalnom kriteriju koja bi mogla biti štetna po vitalni nacionalni interes bilo kog konstitutivnog naroda i ostalih u Bosni i Hercegovini.

10. Apelanti se žale na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Navode da je u predmetnom postupku došlo do proizvoljne primjene materijalnog prava. U suštini smatraju da su osporenim presudama, zbog toga što im je onemogućen otkup predmetnog stana, lišeni prava na imovinu. Ističu da su diskriminisani u odnosu na druge građane, koji su se nalazili u identičnoj situaciji, a kojima je dozvoljen otkup stanova.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 8. ako su izmijenjene pravne okolnosti;

12. U konkretnom slučaju Ustavni sud nalazi da je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se utvrdi da su se stekli uslovi za zaključenje ugovora o kupoprodaji predmetnog stana odbijen u smislu člana 47. stav 2. Zakona o prodaji stanova („Službene novine FBiH“ broj 27/07), nakon što je utvrđeno da se radi o stanu koji se nalazi u zgradi koja je nacionalizovana, te da još uvijek nisu doneseni propisi o restituciji kojim će se urediti prodaja navedenenih stanova. Kasnijim zakonskm izmjenama članom 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova („Službene novine FBiH“ broj 36/06), odredba člana 47. je izmjenjena tako da pravo na otkup stana ima i nosilac stanarskog prava na nacionalizovanom i konfiskovanom stanu s tim da se bivšem vlasniku dodjeljuje odgovarajući stan sa pravom uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Istom izmjenom članu 47. iza stava 2. dodat je stav 3. kojim je propisano da izuzetno od odredbe stava 2. nosioci stanarskog prava na stanovima čiji su bivši vlasnici vakufi (legati, zadužbine) ne mogu otkupiti te stanove bez predhodne pisane saglasnosti vlasnika stana. Nadalje, stavom 4. propisano je da će se nosiocima stanarskog prava iz stava 3. predmetnog člana dodijeliti odgovarajući stanovi vodeći računa o lokaciji, uvjetovanosti i njegovoj veličini, ili vlasniku stana sa pravom uknjižbe, ako je dao saglasnost nosiocu stanarskog prava za njegov otkup.

13. Navedene zakonske izmjene odnosno st. 3. i 4. člana 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova su bile predmetom ocjene ustavnosti od strane Ustavnog suda FBiH. Stoga je Ustavni sud smatrao svrsishodnim da zastane sa rješavanjem predmetne apelacije imajući u vidu da je Ustavni sud FBiH trebao zauzeti opšti stav o ustavnosti sporne zakonske odredbe od čega je zavisilo i rješenje konkretne apelacije. Ustavni sud FBiH je odlukom, broj U-28/06 od 16. maja 2007. godine, utvrdio da odredbe st. 3. i 4. člana 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stana („Službene novine FBiH“ broj 36/06) nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Utvrđeno je da navedene odredbe imaju za posljedicu diskriminaciju građana čije odnose uređuju, te da krše opću zabranu diskriminacije građana iz člana 14. Evropske konvencije. Citiranom Odlukom Ustavnog suda FBiH zakonodavac je obavezan da predmetnu oblast uredi na način i uz poštivanje zagarantovanih ljudskih prava i ustavnih načela. Navedenu oblast zakonodavac je i regulisao izmjenama Zakona o prodaji stanova koje su objavljene u „Službenim novima Federacije“ broj 72/08 od 17. novembra 2008. godine, kojima je izmjenjen član 47. tako da je stavom 2. navedenog člana propisano da „pravo na kupnju stana prema odredbama ovog Zakona ima i nosilac stanarskog prava na nacionalizovanom i konfiskovanom stanu, s tim da se bivšem vlasniku dodjeljuje drugi odgovarajući stan s pravom uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama“. Iz navedenog proizlazi da je novim zakonskim rješenjem apelantima kao nosiocima stanarskog prava na nacionalizovanom stanu (ranije vlasništvo vakufa) u potpunosti omogućen otkup predmetnog stana. Stoga Ustavni sud napominje da osporene odluke nisu res iudicata u konkretnom slučaju obzirom da postojeća zakonska rješenja apelantima omogućavaju pravo na otkup predmetnog stana.

14. Na osnovu navedenog, Ustavni sud nalazi da je od momenta podnošenja apelacije došlo do izmjene pravnih okolnosti relevantnih za konkretan slučaj zbog kojih je bespredmetno dalje razmatranje navoda iz apelacije.

15. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2183/05 (L. i L. M.) | Sudska praksa | Aktio