Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-164/09 («Unis» - Fabrika cijevi a.d.)

Odluka donesena 17. 03. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-164/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 03. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP 164/09, rješavajući apelaciju «Unisa» - Fabrika cijevi a.d, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Unisa» - Fabrika cijevi a.d. podnesena protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Uvp-07-000 063 i broj 118-0-Uvp-07-000 040 od 3. decembra 2008. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «Unis» - Fabrika cijevi a.d. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dervente, koga zastupa Neđo Drašković, advokat iz Bijeljine, podnio je 20. januara 2009. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-07-000 063 i broj 118-0-

Uvp-07-000 040 od 3. decembra 2008. godine, koje su evidentirane pod poslovnim brojevima

AP 164/09 i AP 165/09.

2. S obzirom na to da se u obje apelacije, u suštini, radi o istom pitanju koje se tiče istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u smislu člana 31 stav 1 Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 164/09 i AP 165/09 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 164/09.

3. Zaključcima Ministarstva finansija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 06-1015-1/06-3-015 od 16. marta 2006. godine i broj 06-3592-1/06-3-025 od 16. juna 2006. godine odbačeni su kao neuredni apalentovi zahtjevi kojima je tražio odobrenje za ustupanje potraživanja (cesiju) u poslovima sa inostranstvom u iznosima bliže navedenim u dispozitivima predmetnih zaključaka. Obrazlažući zaključke, Ministarstvo je navelo da apelant uz zahtjev, ni nakon poziva Ministarstva, nije dostavio kopiju Jedinstvene carinske isprave (u daljnjem tekstu: JCI) za izvršeni uvoz robe. Apelant je dostavio JCI za izvršeni privremeni uvoz robe u svrhu unutrašnje obrade, koja se, u skladu sa članom 136 tačka 1 Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 57/04), treba, po isteku odobrenog roka, razdužiti ponovnim izvozom privremeno uvezene robe ili prijavom novog carinskog postupka. Nakon toga je moguće ispravno utvrditi iznos obaveza, odnosno potraživanja preostalih za naplaćivanje.

4. Protiv zaključaka Ministarstva apelant je pokrenuo upravne sporove. Presudama Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-06-000355 od 11. decembra 2006. godine i broj 011-0-U-06-000 643 od 25. januara 2007. godine odbijene su apelantove tužbe kao neosnovane.

5. Presudama Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-07-000 040 i broj 118-0-Uvp-07-000 063 od 3. decembra 2008. godine odbijeni su apelantovi zahtjevi za vanredno preispitivanje presuda Okružnog suda broj 011-0-U-06-000355 od 11. decembra 2006. godine i broj 011-0-U-06-000 643 od 25. januara 2007. godine. U obrazloženjima svojih presuda Vrhovni sud je naveo da je Okružni sud pravilno postupio kada je odbio apelantove tužbe u upravnom sporu, budući da apelant nije dokazao da je izvršio uvoz navedene robe i da je za nju platio uvozne dažbine i ostale poreske obaveze.

6. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi: Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. U skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud podsjeća da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i, stoga, ne potpadaju pod pojam «građanskih prava i obaveza» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, osim u slučaju zloupotrebe prava (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 669/03 od 17. marta 2004. godine; Evropska komisija za ljudska prava, H protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schoumen i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A broj 304). Ovo je naročito slučaj tamo gdje obaveza, koja je u naravi novčana, «potiče iz poreskog zakonodavstva ili je na drugi način dio normalnih građanskih obaveza u demokratskom društvu» (vidi već citiranu presudu Schoumen i Meldrum protiv Holandije, stav 50). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spada i obaveza plaćanja carinskih i drugih dažbina na uvezenu robu, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kom je apelant obavezan da plati carinske i druge uvozne dažbine ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Slijedi, da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju njegovog prava na imovinu, Ustavni sud podsjeća da, u principu, u njegovoj nadležnosti nije da ispituje da li su upravni organi i redovni sudovi ispravno primijenili pozitivnopravne propise (u ovom slučaju, Zakon o carinskoj politici BiH) , već da je to zadatak upravo tih organa vlasti i sudova. Osim toga, Ustavni sud je i ranije usvojio stanovište da apelant ne može da se pozove na povredu prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ukoliko je nametanje poreskih ili carinskih obaveza imalo osnovu u zakonu koji, prema materiji koju reguliše, spada u oblast javnog prava, ukoliko nije bilo arbitrarnosti u njegovoj primjeni (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 285/03 od 23. jula 2004. godine i broj AP 829/04 od 26. oktobra 2004. godine). Ustavni sud zapaža da se konkretna apelacija tiče isključivo primjene carinskog zakonodavstva, odnosno relevantnih odredbi Zakona o carinskoj politici BiH, pa se, shodno tome, apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu, takođe, moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacije odbaciti kao nedopuštene ukoliko su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-164/09 («Unis» - Fabrika cijevi a.d.) | Sudska praksa | Aktio