Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-326/09 (A. S.)
Odluka donesena 17. 03. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-326/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 03. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 17. marta 2009. godine, u predmetu broj AP-326/09, rješavajući apelaciju Amre Sprečić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amre Sprečić podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj 097-0-Rev-08-000017 od 20. novembra 2008. godine, presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 097-0-Gž-
07-000003 od 6. marta 2007. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj P-337/05-I od 9. oktobra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Amra Sprečić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Miodrag Zeljić, advokat iz Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, podnijela je, 2. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj 097-0-Rev-08-000017 od 20. novembra 2008. godine, presude Apelacionog suda, broj 097-0-Gž-07-000003 od 6. marta 2007. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-337/05-I od 9. oktobra 2006. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj P-337/05-I od 9. oktobra 2006. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda, broj 097-0-Gž-07-000003 od 6. marta 2007. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice.
3. Rješenjem Osnovnog suda, broj P-33/05-I od 26. februara 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Apelacionog suda, broj 097-0-Rev-08-000017 od 20. novembra 2008. godine, odbačena je kao nedozvoljena revizija apelantice izjavljena protiv presude Apelacionog suda broj 097-0-Gž-07-000003 od 6. marta 2007. godine. U obrazloženju rješenja Apelacioni sud navodi da je odredbom člana 309. stav Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta BiH («Službeni glasnik Brčko distrikta BiH», br. 5/00, 1/01, 6/02, 22/05 i 20/06) propisano da se revizija nije dozvoljena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne iznosi 30.000,00 KM. Budući da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela presude nije u iznosu koji se ima u vidu u članu 309. stav 2. ZPP-a, revizija nije dozvoljena.
4. Apelantica smatra da su joj osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelantica je protiv presude Apelacionog suda, broj 097-0-Gž-07-000003 od 6. marta 2007. godine, izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Osnovnog suda, broj P-33/05-I od 26. februara 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Apelacionog suda broj 097-0-Rev-08-000017 od 20. novembra 2008. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Osnovnog suda, broj P-33/05-I od 26. februara 2008. godine.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici uručena presuda Apelacionog suda, broj 097-0-Gž-07-000003 od 6. marta 2007. godine. Budući da je rješenje Osnovnog suda po reviziji doneseno 26. februara 2008. godine, samo se po sebi podrazumjeva da je apelantica presudu Apelacionog suda, broj 097-0-Gž-07-000003 od 6. marta 2007. godine, morala primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 2. februara 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila presudu Osnovnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić