Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu U-1/09 (Jedna četvrtina poslanika Predstavničkog/Zastupničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine)

Odluka donesena 15. 04. 2009.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-1/09

Ocjena ustavnosti

Odluka o privremenoj mjeri

15. 04. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj U-1/09, rješavajući zahtjev jedne četvrtine poslanika Predstavničkog/Zastupničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev jedne četvrtine poslanika Predstavničkog/Zastupničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Jedna četvrtina poslanika Predstavničkog/Zastupničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), podnijela je 24. marta 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti: 1) Odluke o davanju saglasnosti na otplatni plan izmirenja obaveza po osnovu emisije obveznica za verifikovane račune stare devizne štednje („Službene novine FBiH“, broj 59/08); 2) Odluke o gotovinskoj isplati verificiranih tražbina računa stare devizne štednje po osnovi planirane emisije obveznica za 2008. godinu („Službene novine FBiH“, broj 70/08) i 3) Uredbe o izmjenama Uredbe o postupku verifikacije tražbina i gotovinskih isplata po osnovu računa stare devizne štednje u Federaciji BiH („Službene novine FBiH“, broj 7/09). Podnosilac zahtjeva je, također, zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio primjenu osporenih propisa do donošenja odluke o zahtjevu.

2. Podnosilac zahtjeva je istakao da je Ustavni sud u predmetu broj U-14/05 ukinuo odredbe entitetskih zakona i zakona Brčko Distrikta, kojima je stara devizna štednja pretvorena u javni dug ovih zajednica po osnovu mjesta polaganja štednje, kao i postupak verifikacije kojim se utvrđivanje potraživanja vlasnika štednje povjerilo agencijama. Posebno je istakao da je u obrazloženju navedene odluke u tačci 45. iznesen slijedeći stav: «U skladu sa članom III/1.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u isključivu nadležnost Bosne i Hercegovine ubraja se finansiranje institucija i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine. Ustavni sud smatra da se rješavanje pitanja stare devizne štednje mora dovesti u vezu sa nadležnošću Bosne i Hercegovine na polju ispitivanja njenih međunarodnih obaveza».

3. Podnosilac zahtjeva je naveo da je, postupajući po nalogu Ustavnog suda iz odluke broj U-14/05, Parlamentarana skupština Bosne i Hercegovine donijela, 13. aprila 2006. godine, Zakon o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje (u daljnjem tekstu: Zakon o staroj deviznoj štednji). Navedenim zakonom, Bosna i Hercegovine je preuzela i obaveze i odgovornost za staru deviznu štednju po ugovorima zaključenim između štediša i banaka sa sjedištem na teritoriji BiH.

4. Dalje je u zahtjevu navedeno da je u skladu s navedenom odlukom Ustavnog suda broj U-14/05, Parlament Federacije BiH donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza Federacije BiH („Službene novine FBiH“, broj 39/06), kojim je Federacija BiH poništila ranije preuzete obaveze za staru deviznu štednju položenu na teritoriji Federacije BiH. Takođe je i Ustavni sud Federacije BiH, presudom broj U-1/05 od 8. februara 2006. godine proglasio neustavnim odredbe zakona kojima Federacija BiH preuzima obaveze za staru deviznu štednju položenu na teritoriji Federacije BiH.

5. Podnosilac zahtjeva navodi da se osporenim aktima Vlade Federacije BiH mijenjaju bitne odredbe Zakona o staroj devoznoj štednji, kojeg je donijela Parlamentarna skupština BiH i to: rokovi, emitenti dionica, nosioci obaveza, zbog čega je došlo do povrede odredbi iz čl. I/4, II/3.e) i k), II/4, II/7, III/1.d) i e), III/3.b), IV/4.b) i VII stav 1. Ustava Bosne i Hercegovine.

6. U zahtjevu je takođe navedeno da je evidentno da se osporavanim propisima, miješanjem Federacije BiH u nadležnosti Bosne i Hercegovine, proizvodi pravna nesigurnost u Bosni i Hercegovini i dovodi u pitanje postupanje zakonodavca u vezi sa nalogom Ustavnog suda iz odluke broj U-14/05. Štediše koje tvrde da ni Zakon BiH, nije otklonio povrede prava na pristup njihovoj imovini, sada upozoravaju i traže zaštitu od nadležnih institucija. Parlament Federacije BiH ne može dozvoliti da se materijalne i političke posljedice proistekle iz djelovanja institucija BiH prenose na Federaciju BiH. Podnosilac zahtjeva je istakao da su ključni problemi na koje ukazuju vlasnici stare devizne štednje izostanak pravne pomoći, da je sistem verifikacije, koji je Ustavni sud poništio odlukom broj U-14/05 ponovo uveden u postupak i izvor je diskriminacije na nacionalnoj, teritorijalnoj, zatim pripadnosti političkoj partiji i drugim osnovama, zatim da ne postoji nikakva kontrola nad radom u agencijama za verifikaciju, što je dovelo do toga da je nekim štedišama isplaćena u gotovini cjelokupna štednja, a da drugim štedišama nakon verifikacije nisu isplaćena potraživanja u gotovini, niti su izdate obveznice, itd. Takođe, je istaknuto da su desetine hiljada tužbi protiv BiH podnesene Evropskom sudu za ljudska prava, a za koje je BiH prihvatila odgovornost. Odgovornost i obaveze za staru deviznu štednju nije preuzela Fedracija BiH, pa se, kako smatra podnosilac zahtjeva, donošenjem osporavanih propisa postavlja pitanje krivične odgovornosti donosioca propisa. Ovome treba dodati i najavljeno ustupanje sredstava iz sukcesije entitetima za pokriće, kako podnosilac zahtjeva ističe «šupljina» u budžetu.

7. Podnosilac zahtjeva je predlažio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će obustaviti primjenu osporenih propisa do donošenja konačne odluke o prihvatljivosti i meritumu u konkretnom predmetu.

8. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to:

- Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

- Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim ustavom.

Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Prije svega, Ustavni sud naglašava da razlozi koje Ustavni sud ocjenjuje pri razmatranju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje cijeni pri odlučivanju o zahtjevu za ocjenu ustavnosti. Stoga se razlozi i dokazi koje je podnosilac zahtjeva naveo u pogledu navodne neustavnosti osporenog općeg akta ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Ovo znači da podnosilac zahtjeva mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

10. Podnosilac zahtjeva je zatražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom će obustaviti primjenu osporenih propisa do donošenja konačne odluke o zahtjevu. Ovaj zahtjev podnosilac je opravdao navodima u zahtjevu koji se odnose na neustavnost osporenih propisa.

11. U vezi sa ovako postavljenim zahtjevom za donošenje privremene mjere, Ustavni sud ističe da podnosilac zahtjeva nije na odgovarajući način obrazložio «interes» u smislu člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda koji, eventualno, treba biti uzet u obzir i koji bi mogao voditi donošenju odluke Ustavnog suda o privremenoj mjeri kakvu podnosilac zahtjeva traži, niti je ponudio odgovarajuće razloge i dokaze koji bi opravdali takvu intervenciju Ustavnog suda. Naime, kako je već rečeno, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere može cijeniti isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dakle razloge prema kojima privremenu mjeru treba donijeti «u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka». Naprotiv, podnosilac zahtjeva u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere nudi samo argumente koji predstavljaju suštinu njegovog zahtjeva za ocjenu ustavnosti, a odnose se na pitanje zaštite i poštovanja principa vladavine prava i pravne sigurnosti, o čemu će Ustavni sud odlučivati kada bude rješavao zahtjev za ocjenu ustavnosti.

12. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim, pa je odlučeno kao u dispozitivu.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predemtnog zahtjeva.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu U-1/09 (Jedna četvrtina poslanika… | Sudska praksa | Aktio