Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-291/07 (A. B.)
Odluka donesena 15. 04. 2009.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 17. EK (Zabrana zloupotrebe prava)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Član 17. EK – zabrana zloupotrebe prava
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Propisano zakonom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-291/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 291/07, rješavajući apelaciju Aziza Burnića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Aziza Burnića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-1101/05 od 20. decembra 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu broj I-85/05 od 28. septembra 2006. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Aziz Burnić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, koga zastupa Nijaz Hadžić, advokat iz Sarajeva, podnio je 22. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1101/05 od 20. decembra 2006. godine i Rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-85/05 od 28. septembra 2006. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj I-85/05 od 20. aprila 2005. godine određeno je izvršenje na pokretnim stvarima RMU „Kamengrad“ d.d. Sanski Most (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi namirenja apelantovog novčanog potraživanja utvrđenog pravosnažnom presudom.
3. Protiv navedenog rješenja izvršenik je izjavio prigovor koji je Općinski sud u Sanskom Mostu Rješenjem broj I-85/05 od 8. augusta 2005. godine odbio u cijelosti kao neosnovan, te odredio da se postupak izvršenja nastavlja popisom, pljenidbom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.
4. Rješenjem Općinskog suda broj I-85/05 od 28. septembra 2006. godine odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za naknadu troškova po osnovu sastava odgovora na prigovor u iznosu od 429,00 KM. Iz obrazloženja proizlazi da je apelant podnio prijedlog za dopunu rješenja u dijelu troškova postupka. Sud je troškove odbio zbog toga što je smatrao da oni nisu bili potrebni, odnosno nužni radi zaštite apelantovih prava i interesa, u smislu odredbe člana 387. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).
5. Protiv Rješenja Općinskog suda broj I-85/05 od 8. augusta 2005. godine žalbu je podnio izvršenik. Apelant je podnio žalbu protiv Rješenja Općinskog suda broj I-85/05 od 28. septembra 2006. godine. Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž-1101/05 od 20. decembra 2006. godine odbio navedene žalbe kao neosnovane i potvrdio prvostepena rješenja.
6. U obrazloženju rješenja, u odnosu na apelantovu žalbu podnesenu protiv rješenja kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na prigovor, Kantonalni sud je naveo da je osnovno načelo pri naknadi troškova da se nadoknađuju samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje postupka. O tome koji su troškovi bili potrebni za vođenje postupka ocjenjuje se ovisno o tome da li su preduzete procesne radnje zbog kojih su nastali troškovi bile potrebne u svakom konkretnom slučaju radi zaštite prava i interesa stranke u čije ime su preduzete. Kantonalni sud je zaključio da je pravilan stav prvostepenog suda da odgovor na prigovor nije bio potreban radi zaštite prava i interesa stranke.
7. Apelant se žali da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i član 17. Evropske konvencije. U suštini, apelant je nezadovoljan time što su redovni sudovi odbili njegov zahtjev za naknadu troškova po osnovu odgovora na prigovor, te što Kantonalni sud nije odlučio o apelantovim troškovima povodom žalbenog postupka.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. U pogledu apelantovih navoda, umjesto posebnog obrazloženja ove odluke Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u odlukama u predmetima br. AP 1904/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1905/06 od 13. septembra 2007. godine i AP 2670/06 od 14. februara 2008. godine (sve odluke su dostupne na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba), koje su donesene povodom istih pravnih pitanja. Razlozi navedeni u spomenutim odlukama se u cijelosti odnose i na ovu odluku. Naime, u ovim odlukama, u vezi sa apelantovim navodima o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na apelantov zahtjev za naknadu troškova po osnovu odgovora na prigovor, Ustavni sud je zaključio da su redovni sudovi odbili apelantov zahtjev primjenjujući svoje diskreciono ovlaštenje iz člana 387. stav 1. Zakona o parničnom postupku, u kojem je propisano da „pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice [...]. “ Zbog istih razloga, Ustavni sud je zaključio da su i apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije očigledno (prima facie) neosnovani. Dalje, u navedenim odlukama Ustavni sud je ustanovio da su prima facie neosnovani i apelantovi navodi koji su se odnosili na navodnu povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te prava iz člana 17. Evropske konvencije.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno ako predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije »žrtva« kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić