Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-269/07 (Industrijsko preduzeće «Krivaja» d.o.o. Zavidovići)

Odluka donesena 15. 04. 2009.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Radni odnos
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-269/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 04. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 269/07, rješavajući apelacije Industrijskog preduzeća «Krivaja» d.o.o. Zavidovići, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Industrijskog preduzeća «Krivaja» d.o.o. Zavidovići podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Zenici br. 004-0-Gž-06-000 329 od 2. novembra 2006. godine, 004-0-Gž-06-000 571 od 7. novembra 2006. godine, 004-0-Gž-06-000 529 od 15. decembra 2006. godine, 004-0-Gž-06-001 392 od 15. januara 2007. godine, 004-0-

Gž-06-000 561 od 11. januara 2007. godine, 004-0-Gž-06-001 162 od 16. januara 2007. godine i 004-0-Gž-06-000 847 od 8. januara 2007. godine i presuda Općinskog suda u Zavidovićima br. P-542/04 od 15. decembra 2005. godine, P-207/05 od 23. decembra 2005. godine, P-158/05 od 20. januara 2006. godine, P-

136/05 od 25. aprila 2006. godine, P-177/05 od 21. decembra 2005. godine, P-5/05 od 9. marta 2006. godine i P-62/05 od 2. marta 2006. godine zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. Industrijsko preduzeće «Krivaja» d.o.o. Zavidovići (u daljnjem tekstu: apelant), koje zastupa Halid Šibonjić, dipl. pravnik iz Zavidovića, podnijelo je u periodu od 12. januara do 16. marta 2007. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 004-0-Gž-06-000 329 od 2. novembra 2006. godine, 004-0-Gž-06-000 571 od 7. novembra 2006. godine, 004-0-Gž-06-000 529 od 15. decembra 2006. godine, 004-0-Gž-06-001 392 od 15. januara 2007. godine, 004-0-Gž-06-000 561 od 11. januara 2007. godine, 004-0-Gž-06-001 162 od 16. januara 2007. godine i 004-0-Gž-06-

000 847 od 8. januara 2007. godine i presuda Općinskog suda u Zavidovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. P-542/04 od 15. decembra 2005. godine, P-207/05 od 23. decembra 2005. godine, P-158/05 od 20. januara 2006. godine, P-136/05 od 25. aprila 2006. godine, P-177/05 od 21. decembra 2005. godine, P-5/05 od 9. marta 2006. godine i P-62/05 od 2. marta 2006. godine.

2. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog pitanja, Ustavni sud je, u smislu člana 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojoj će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 269/07. Spojene su sljedeće apelacije: AP 269/07, AP 285/07, AP 565/07, AP 837/07, AP 838/07, AP 839/07 i AP 841/07.

3. Apelantovi zaposlenici (u daljnjem tekstu: tužitelji) su u toku 2004. i 2005. godine pokrenuli parnične postupke protiv apelanta, kao svog poslodavca. Tužitelji su pokrenuli parnične postupke radi isplate razlike između plaće koju su primili i one koju su trebali primiti u skladu sa Kolektivnim ugovorom o pravima i obavezama poslodavca i zaposlenika u oblasti šumarstva, prerade drveta i papira u Federaciji BiH («Službene novine FBiH» broj 49/00; u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor). U apelacijama br. AP 269/07, AP 839/07 i AP 841/07 tužitelji su, također, pokrenuli postupak i radi dospjelih, a neisplaćenih plaća.

4. Osporenim presudama Općinskog suda, koje su potvrđene u žalbenom postupku osporenim presudama Kantonalnog suda, apelant je kao tuženi obavezan da tužiteljima isplati iznose precizirane u izrekama pojedinačnih presuda, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka.

5. U obrazloženju svih presuda Općinski sud je naveo da je među strankama sporno da li je apelant u utuženom periodu isplaćivao tužiteljima plaće u skladu sa Kolektivnim ugovorom, te da li je, s obzirom na rezultate poslovanja, bio dužan isplaćivati tužiteljima veće plaće od onih koje im je isplaćivao. Općinski sud je utvrdio da je isplata visine plaća i naknada plaća regulirana Kolektivnim ugovorom, te da je članom 39. tog ugovora precizirano da osnovna najniža plaća za najjednostavnije poslove i zadatke ne može biti manja od 55% prosječne plaće ostvarene u Federaciji BiH prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku za puno radno vrijeme i puni učinak. Općinski sud je, također, utvrdio da je osnovna plaća koja se tužiteljima morala isplatiti proizvod osnovne najniže neto-plaće iz člana 39. Kolektivnog ugovora, koeficijenta složenosti i minulog rada iz člana 44. Kolektivnog ugovora. Apelant je isticao prigovor u pogledu obračuna neisplaćenih plaća iz nalaza i mišljenja vještaka, navodeći da je apelantovim Pravilnikom o radu utvrđeno da se plaća zaposlenika utvrđuje na osnovu ostvarenih rezultata rada, vrste i složenosti poslova, cijene radne snage i uvjeta rada u skladu sa ostvarenom dobiti društva. Ovaj prigovor Općinski sud nije prihvatio, jer je nakon provedenih dokaza utvrdio da je osnovna plaća najniži iznos koji se zaposleniku mora isplatiti, bez obzira na to ostvaruje li poslodavac dobit ili ne. Prigovor zastare potraživanja koji je apelant istakao Općinski sud, također, nije prihvatio. Odluku o kamati Općinski sud je zasnovao primjenom člana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 29/78, 39/85 i 57/89, «Službeni list RBiH» br. 2/92 i 13/93 i «Službene novine FBiH» broj 29/03; u daljnjem tekstu: ZOO).

6. U obrazloženju presuda Kantonalni sud je naveo da razloge koji su navedeni u prvostepenim presudama kao pravilne prihvata i drugostepeni sud, utvrđujući da navedeni razlozi imaju uporište u pravilnom utvrđenju odlučnih činjenica i primjeni materijalnog prava. Naime, Kantonalni sud je zaključio da je pravilan stav prvostepenog suda da je osnovna plaća najniži iznos koji se zaposleniku mora isplatiti bez obzira na to da li poslodavac ostvaruje dobit ili ne. U vezi sa apelantovim prigovorom da se prvostepeni sud u odnosu na zatezne kamate pozvao samo na odredbu člana 277. stav 1. ZOO-a, Kantonalni sud je utvrdio da su odluke prvostepenog suda, kojim je apelant obavezan da na iznos i u roku preciziranom u izreci prvostepenih presuda plati zakonsku kamatu, dovoljno određene. Na kraju, Kantonalni sud je zaključio da su apelantovi žalbeni navodi u odnosu na provedene postupke i donesene presude u cijelosti neosnovani.

7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi hronologiju događaja vezanu za postupke okončane osporenim presudama. Također, poziva se na izvod i mišljenje ovlaštenog revizora kao dokaz o njegovom poslovanju, a koji nije posjedovao u toku postupaka. Apelant smatra da drugostepeni sud nije obrazložio žalbene navode koji su bili od odlučnog značaja za pravilno presuđenje, te da su, stoga, drugostepene presude zasnovane na povredi odredaba parničnog postupka. Također, apelant ističe da su prvostepeni i drugostepeni sud očigledno proizvoljno primijenili materijalno pravo pogrešno tumačeći odredbe Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH («Službene novine FBiH» broj 19/00) i Kolektivnog ugovora.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju, prima facie, dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine). Apelacija je neosnovana i ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

10. Ustavni sud podsjeća da je isto činjenično i pravno pitanje već razmatrao u Odluci broj AP 2898/06 od 6. marta 2007. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 38/07 od 22. maja 2007. godine), pa se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelantovih žalbenih navoda, Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da su redovni sudovi, pravilnom primjenom pozitivnopravnih propisa, utvrdili da je apelant kao poslodavac, bez obzira na uvjete tržišta i rezultate poslovanja, bio dužan da svakome od svojih zaposlenika, tužitelja, isplati osnovnu plaću koja je proizvod osnovne najniže plaće iz člana 39. Kolektivnog ugovora i koeficijenta složenosti poslova, tj. njihovih radnih mjesta, uvećano za procent minulog rada svakog zaposlenika. Stoga je Ustavni sud u citiranoj odluci zaključio da odlukama kojima je udovoljeno tužbenim zahtjevima tužitelja, kako su to sudovi učinili, nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je zaključio da, s obzirom na odluku u vezi sa pravom na pravično suđenje, nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se razlozi koji su navedeni u Odluci broj AP 2898/06 od 6. marta 2007. godine u cijelosti odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije «žrtva» kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-269/07 (Industrijsko preduzeće «Krivaja»… | Sudska praksa | Aktio