Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1006/08 (N. B.)

Odluka donesena 15. 04. 2009.

  • Ponavljanje postupka
  • Protek roka
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1006/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 04. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP-1006/08, rješavajući apelaciju Natalije Božić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Natalije Božić, podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj Gž-1197/02 od 24. januara 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Natalije Božić, podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-07-001752 od 26. decembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Natalija Božić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Faruk Balijagić, advokat iz Tuzle, podnijela je 31. marta 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-07-001752 od 26. decembra 2007. godine i Presude Kantonalnog suda broj Gž-1197/02 od 24. januara 2003. godine. Apelantica je 21. aprila 2008. godine dopunila apelaciju.

2. Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P.2078/2001 od 21. marta 2002. godine, obavezani su prvotužena Univerzal banka dd Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvotužena) i Komercijalna banka dd Tuzla u likvidacionom postupku (u daljnjem tekstu: drugotužena) da na ime glavnog duga solidarno isplate apelantici iznos od 6.247,71 KM, na ime dogovorenih dospjelih kamata za 2000 godinu iznos od 648,67 KM, te da joj na iznos glavnog duga obračunaju i isplate zakonske zatezne kamate.

3. Odlučujući po žalbama prvotužene i drugotužene protiv Presude Općinskog suda broj P.2078/2001 od 21. marta 2002. godine, Kantonalni sud je Presudom broj Gž-1197/02 od 24. januara 2003. godine, uvažio žalbe, te je preinačio prvostepenu presudu na taj način što je odbio apelanticin tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženu, dok je u odnosu na drugotuženu ukinuo prvostepenu presudu i predmet u tom dijelu vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

4. Kantonalni sud je Rješenjem broj 003-0-Gž-07-001752 od 26. decembra 2007. godine, odbio apelanticin prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog u odnosu na prvotuženu (čiji je pravni sljednik „Unicredit“ Zagrebačka banka dd) Presudom Kantonalnog suda broj Gž-1197/02 od 24. januara 2003. godine, konstatujući da u konkretnom slučaju ne postoji razlog za ponavljanje postupka iz člana 391. tačka 10. ranijeg Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 42/98 i 3/99).

5. Apelantica se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegocvine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na implementaciju iz člana II/5. Ustava Bosne i Hercegovine.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije; 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; a. U odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj Gž-1197/02 od 24. januara 2003. godine

7. Apelantica se žali na na Presudu Kantonalnog suda broj Gž-1197/02 od 24. januara 2003. godine u dijelu u kojem je ta presuda postala pravosnažna. S obzirom na to da je apelantici 13. februara 2003. godine uručena Presuda Kantonalnog suda broj Gž-1197/02 od 24. januara 2003. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 31. marta 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.b. U odnosu na Rješenje Kantonalnog suda 003-0-Gž-07-001752 od 26. decembra 2007. godine

8. Apelantica smatra da je zbog odbijanja prijedloga za ponavljanje postupka povrijeđeno njeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava iz člana II/4. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku koji je okončan osporenim rješenjem odlučivalo isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. U tom postupku nadležni sud nije mogao ulaziti u ocjenu zakonitosti odluka donesenih u pravosnažno okončanom parničnom postupku. Obzirom na navedeno nesporno je da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o apelanticinim imovinskim pravima. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanice o povredi člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Takođe, proizilazi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o apelanticinim pravima iz člana II/4. i II/5. Ustava Bosne i Hercegovine, te slijedi da je predmetna apelacija i u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelantica podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić