Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1160/07 (I.Č.)
Odluka donesena 15. 04. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo · čl. 7
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99 i 7/00)
- Zakon o dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1160/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 1160/07, rješavajući apelaciju I.Č., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I.Č. podnesena radi nezakonitog postupanja Kantonalnog pravobranilaštva Unsko-sanskog kantona, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. I.Č. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupaju Salih Hodžić i Edin Hergić, advokati iz Bihaća, podnijela je 19. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) radi nezakonitog postupanja Kantonalnog pravobranilaštva Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalni pravobranilaštvo). Zastupnici apelantice su 14. jula 2008. godine, na traženje Ustavnog suda, dopunili apelaciju.
2. Rješenjem Službe za obnovu i stambeno-komunalnih poslova Općine Bihać, broj 04-23-
2840/99/3 od 17. januara 2000. godine, potvrđeno je da je apelantica bila nosilac stanarskog prava na stanu u ulici AVNOJ 20, Bihać, i da joj se predmetni stan vraća u posjed. Takođe, odlukom Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica, broj 211-349-1/1 od 22. januara 2002. godine, potvrđeno je da je apelantica bila nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu i da ima pravo stupiti u posjed.
3. Primopredaja predmetnog stana punomoćnicima apelantice je izvršena 30. maja 2000. i 20. februara 2002. godine.
4. Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Željeznice), kao prodavac stana, i apelantica, kao kupac stana, su 20. aprila 2005. godine zaključili ugovor o kupoprodaji predmetnog stana.
5. Kantonalno pravobranilaštvo je aktom, broj KP-73/05 od 13. maja 2005. godine, obavijestilo Željeznice da, kako je od dana uvođenja u posjed do dana podnošenja zahtjeva za kupovinu stana protekao zakonom utvrđeni rok za podnošenje zahtjeva za kupovinu stana, a na predmetni slučaj se ne odnose odredbe člana 7. stav 5. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo («Službene novine FBiH» br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99, 7/00, 61/01, 15/02, 54/04, 36/06, 51/07 i 72/08), neće staviti potvrdu na predmetni kupoprodajni ugovor u smislu odredaba člana 29. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, jer je predmetni ugovor zaključen protivno odredbama navedenog Zakona.
6. Kantonalno pravobranilaštvo je, na zahtjev zastupnika apelantice za potvrđivanje predmetnog ugovora, aktom, broj KP-115/07 od 2. aprila 2007. godine, obavijestili ih da ostaju kod svog akta od 13. maja 2005. godine i datog odgovora.
7. Apelantica se žali da joj je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. Dakle, da bi se raspravljalo pitanje prava apelantice na predmetnom stanu, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica mora imati konačnu odluku ili opravdati nemogućnost iscrpljivanje pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, odluka broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-844/04 od 13. septembra 2005. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba ). Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelantica s prodavcem predmetnog stana zaključila kupoprodajni ugovor, međutim, Kantonalno pravobranilaštvo je odbilo staviti potvrdu na isti, što je jedan od uslova za stjecanje prava vlasništva na stanu. Prema članu 7. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, ukoliko prodavac odbije da sklopi ugovor o kupoprodaji stana u zakonskom roku, nosilac stanarskog prava ima pravo pravo pokrenuti sudski postupak i presuda donesena u istom u cijelosti nadomješta ugovor. Analogno navedenom, Ustavni sud smatra da apelantica ima pravo pokrenuti sudski postupak i ukoliko pravobranilaštvo odbije dati potvrdu na kupoprodajni ugovor, jer i to predstavlja jedan od uslova da bi apelantica, kao nosilac stanarskog prava, stekla pravo vlasništva na stanu. Tek po okončanju postupka dokazivanja postojanja i valjanosti ugovora pred nadležnim sudom, ona će imati mogućnost daljnjeg postupanja u vezi sa pravom vlasništva na predmetnom stanu, zavisno od rezultata ovog postupka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić