Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-542/07 (S. T.)
Odluka donesena 15. 04. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-542/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 542/07, rješavajući apelaciju Sanje Tonković, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tač. 14 i 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Sanje Tonković podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj U-
889/05 od 26. septembra 2006. godine zbog toga što nisu iscrpljeni pravni lijekovi mogući prema zakonu.
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Sanje Tonković podnesena protiv Presude Osnovnog suda u Prijedoru broj 77-0-
P-001458-07-P od 3. novembra 2008. godine zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Sanja Tonković (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Kozarske Dubice podnijela je apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj U-889/05 od 26. septembra 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77-0-P-001458-07-P od 3. novembra 2008. godine. Apelantkinja je 16. januara i 27. decembra 2008. godine dopunila apelaciju.
2. Rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 05-050-01-984/05 od 5. septembra 2005. godine poništeno je Rješenje Ministarstva, Odsjek Kozarska Dubica (u daljnjem tekstu: Odsjek), broj 05-050-18-S-1502-Rj/00 od 20. juna 2002. godine, kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev B.B. za vraćanje u posjed stana u ulici Đurđevdanska 18 u Kozarskoj Dubici. Predmet je upućen Odsjeku Prijedor na ponovno rješavanje. Ministarstvo je navelo da je prvostepeni organ neosnovano odbio zahtjev B.B. za vraćanje u posjed predmetnog stana, jer je utvrdio da B.B. nije potpisao punomoć niti je ovlastio advokata R.T. za podnošenje navedenog zahtjeva. Takođe je navedeno da Odsjek Prijedor u ponovnom postupku treba da zakaže javnu raspravu, da sasluša B.B., sopstvenika i korisnika stana, te da utvrdi ko je 1. aprila 1992. godine bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu.
3. Apelantkinja je protiv Rješenja Ministarstva broj 05-050-01-984/05 od 5. septembra 2005. godine, u svojstvu korisnika predmetnog stana, tužbom pokrenula upravni spor pred Okružnim sudom. Međutim, Okružni sud je donio Presudu broj U-889/05 od 26. septembra 2006. godine kojom je odbio tužbu kao neosnovanu. Okružni sud je zaključio da je Ministarstvo pravilno postupilo kada je poništilo prvostepeno rješenje i da je o tome dalo dovoljne i uvjerljive razloge koje je prihvatio i ovaj sud. Okružni sud je zaključio i da će o svim apelantkinjinim prigovorima da se raspravlja u ponovnom postupku pred prvostepenim organom.
4. U međuvremenu, u ponovnom postupku, Odsjek Prijedor je donio Rješenje broj 05-050-
18-S-1502/00 od 24. februara 2006. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Ministarstva broj 18.02/4-P540/06 od 30. juna 2006. godine. Tim rješenjem je utvrđeno da je B.B. nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, te mu se dozvoljava da se vrati u njegov posjed. Sem toga, apelantkinji je utvrđen prestanak korišćenja predmetnog stana bez prava na alternativni smještaj. Apelantkinji je naloženo da u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja iseli iz stana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
5. Shodno stanju spisa, apelantkinja protiv drugostepenog rješenja nije pokrenula upravni spor pred Okružnim sudom.
6. Nadalje, Presudom Osnovnog suda broj 77-0-P-001458-07-P od 3. novembra 2008. godine, u postupku koji je Pravobranilaštvo Republike Srpske pokrenulo protiv Opštine Kozarska Dubica i apelantkinje, utvrđeno je da je ništav ugovor o otkupu predmetnog stana zaključen između prodavca, Opština Kozarska Dubica, i apelantkinje kao kupca, ov. broj 209/04 od 25. februara 2004. godine. Slijedom toga, poništavaju se i sve pravne posljedice koje je ugovor proizveo od dana zaključenja, te se uspostavlja stanje kakvo je postojalo prije zaključenja ugovora. Sem toga, tuženi su obavezani da tužiocu nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 800,00 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.
7. Apelantkinja je protiv Presude Osnovnog suda broj 77-0-P-001458-07-P od 3. novembra 2008. godine izjavila žalbu Okružnom sudu Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud). Shodno stanju spisa, postupak pred Okružnim sudom je u toku.
8. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tač. 14 i 15 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 st. 1 i 4 tač. 14 i 15 Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 14) apelacija je preuranjena, 15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu. A.Dopustivost u odnosu na postupak povodom zahtjeva B.B. za vraćanje u posjed predmetnog stana
10. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
11. U konkretnom slučaju, apelantkinja osporava Presudu Okružnog suda broj U-889/05 od 26. septembra 2006. godine kojom joj je odbijena tužba u upravnom sporu protiv Rješenja Ministarstva broj 05-050-01-984/05 od 5. septembra 2005. godine, a kojim je poništeno prvostepeno Rješenje Odsjeka broj 05-050-18-S-1502-Rj/00 od 20. juna 2002. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje. Ustavni sud zapaža da je u ponovnom postupku Odsjek Prijedor donio novo Rješenje broj 05-050-18-S-1502/00 od 24. februara 2006. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Ministarstva broj 18.02/4-P540/06 od 30. juna 2006. godine. Međutim, apelantkinja je propustila da protiv navedenog rješenja Ministarstva pokrene upravni spor u skladu sa članom 15 Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS» broj 109/05). S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da apelantkinja nije iscrpila pravne lijekove moguće prema zakonu, u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Shodno tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija u ovom dijelu ne može da se razmatra.
B.Dopustivost u odnosu na postupak poništenja ugovora o otkupu predmetnog stana
12. Ustavni sud napominje da apelacija može da se podnese samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
13. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju apelantkinja izjavila žalbu protiv Presude Osnovnog suda broj 77-0-P-001458-07-P od 3. novembra 2008. godine, te je postupak u predmetu apelacije u toku pred Okružnim sudom, slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.
14. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tač. 14 i 15 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko je preuranjena, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić