Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1614/08 (Đ. R.)
Odluka donesena 15. 04. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1614/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 1614/08, rješavajući apelaciju Đure Radujka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đure Radujka podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-08-
000 228 od 4. aprila 2008. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 011-0-Gž-07-001 769 od 12. decembra 2007. godine, i Presude Osnovnog suda u Gradišci, broj 072-0-P-07-000 334 od 17. jula 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Đuro Radujko (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Momčilo Glamočanin, advokat iz Gradiške, podnio je 30. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-08-000 228 od 4. aprila 2008. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-07-001 769 od 12. decembra 2007. godine, i Presude Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 072-0-P-07-000 334 od 17. jula 2007. godine.
2. Prvostepenom Presudom Osnovnog suda, broj 072-0-P-07-000-334 od 17. jula 2007. godine, koja je potvrđena drugostepenom Presudom Okružnog suda, broj 011-0-Gž-07-001 769 od 12. decembra 2007. godine, obavezan je apelant da tužitelju isplati iznos od 7.775,00 KM sa zakonskom zakonskom kamatom počev od 27. septembra 2003. godine do isplate i da mu nadokandi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.545,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17, jula 2007. godine do isplate, dok je preostali zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen.
3. Apelant je protiv Presude Okružnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je donio Rješenje, broj 118-0-Rev-08-000 228 od 4. aprila 2008. godine, i reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju Rješenja, Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS», br. 58/03, 85/03 i 74/05, u daljnjem tekstu: ZPP), propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. U konkretnom slučaju, vrijednost predmeta spora je iznosila 7.775,00 KM, iz čega proizlazi da je revizija nedopuštena.
4. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Smatra da je Vrhovni sud suprotno odredbama člana 237. ZPP-a odbacio njegovu reviziju, jer je Presudom Osnovnog suda, broj 072-0-P-07-000-334 od 17. jula 2007. godine, presuđen iznos glavnog duga 7.775,00 KM i troškovi postupka 2.545,00 KM što ukupno iznosi 10.324,00 KM.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.
7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv Presude Okružnog suda, broj 011-0-Gž-07-001 769 od 12. decembra 2007. godine, izjavio reviziju Vrhovnom sudu, ali je revizija odbačena kao nedopuštena u skladu sa odredbom člana 237. stav 2. ZPP-a, s obzirom da je odredbom člana 316. stav 2. ZPP-a propisano je da se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, a stavom 3. toga člana propisano je da kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja se ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ukoliko ne čine glavni zahtjev, te vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proističe da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda, broj 011-0-Gž-07-001 769 od 12. decembra 2007. godine.
8. S obzirom na to da je apelantu Presuda Okružnog suda, broj 011-0-Gž-07-001 769 od 12. decembra 2007. godine uručena prije 8. januara 2008. godine, kada je apelant izjavio reviziju Vrhovnom sudu protiv navedene presude Okružnog suda, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 30. maja 2008. godine, proističe da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu Presudu Okružnog suda, broj 011-0-Gž-07-001 769 od 12. decembra 2007. godine,.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić