Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2418/08 (H.Š.)

Odluka donesena 15. 04. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2418/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 04. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 2418/08, rješavajući apelaciju H.Š., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H.Š., podnesena zbog dužine trajanja postupka pred organima nadležnim za implementaciju člana 143. Zakona o radu, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. H.Š. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Jablanice, koju zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijela je 5. augusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred organima nadležnim za implementaciju člana 143. Zakona o radu.

2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelantice protiv tuženog Preduzeće Unis «Ishrana» Konjic (u daljnjem tekstu: tuženi), radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa, Osnovni sud u Konjicu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je rješenjem, broj P. 208/98 od 9. marta 1998. godine, odbacio kao neblagovremenu tužbu apelantice.

3. Rješenjem Višeg suda u Mostaru, broj Gž. 47/99 od 30. aprila 1999. godine, uvažena je žalba apelantice, ukinuto prvostepeno rješenje i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

4. U ponovnom postupku Općinski sud u Konjicu je donio rješenje, broj P. 371/01 od 12. aprila 2002. godine, kojim je postupak u predmetnoj pravnoj stvari prekinut i ustupljen na nadležno postupanje Kantonalnoj komisiji za implementaciju člana 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Kantonalna komisija).

5. Apelantica navodi da je 17. januara 2000. godine podnijela zahtjev tuženom za regulisanje radno-pravnog statusa. Također, apelantica je 30. septembra 2003. godine urgirala kod Kantonalne komisije za rješavanje njenog predmeta, obraćala se Ombudsmenima Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ombudsman FBiH), a 5. decembra 2003. godine podnijela je žalbu Federalnoj komisiji za implementaciju člana 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Federalna komisija) zbog šutnje administracije Kantonalne komisije. U odgovoru Federalne komisije od 10. decembra 2003. godine se navodi, da je Federalna komisija zaključila da u svom radu neće primjenjivati odredbe Zakona o upravnom postupku, te predlaže apelantici da urgira donošenje rješenja kod Kantonalne komisije. U odgovoru Ombudsmana FBiH od 21. marta 2004. godine se konstatuje da Kantonalna komisija ne radi od novembra 2001. godine i predlaže apelantici da se obrati Federalnoj komisiji.

6. Apelantica se žali da je zbog dužine trajanja postupka pred organima nadležnim za implementaciju člana 143. Zakona o radu povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije za ljudska prava i osnovne slobode (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Ustavni sud zapaža da se apelantica žali na dužinu trajanja postupka pred upravnim organima nadležnim za odlučivanje u smislu člana 143. Zakona o radu, odnosno u konkretnom slučaju na postupak pred Kantonalnom komisijom koja od 12. aprila 2002. godine, kada je Općinski sud postupak u predmetnoj pravnoj stvari prekinuo i ustupio na nadležno postupanje Kantonalnoj komisiji, nije donijela odluku iz svoje nadležnosti. Ustavni sud podsjeća da je Vrhovni sud Fedracije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u Rješenju broj 070-0-Gr-06-000 024 od 13. aprila 2006. godine zauzeo stav da odluke Federalne i kantonalnih komisija imaju karakter upravnih akata, što podrazumijeva mogućnost pokretanja upravnog spora protiv istih pred nadležnim kantonalnim sudom, te da je odredbama člana 20. stav 1. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 9/05) propisano da ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnom, propisom određenom kraćem roku donio rješenje o žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena. Nadalje, odredbama člana 20. stav 3. Zakona o upravnim sporovima propisano je da ako u upravnom postupku prvostepeni organ, protiv čijeg je akta dozvoljena žalba, nije u roku od 60 dana ili u propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uslovima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku. Dakle, iz naprijed navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je apelantica imala mogućnost da se, zbog neodlučivanja Federalne komisije o njenoj žalbi, obrati upravnoj inspekciji u skladu sa članom 10. Zakona o upravnim sporovima, te ukoliko ista ne postupi u skladu sa zahtjevom upravne inspekcije, imala bi mogućnost pokretanja upravnog spora pred nadležnim kantonalnim sudom.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2418/08 (H.Š.) | Sudska praksa | Aktio