Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-27/07 (Z. B.)
Odluka donesena 15. 04. 2009.
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-27/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP-27/07, rješavajući apelaciju Zdravka Bošnjaka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdravka Bošnjaka, podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Uvl-9/05 od 11. oktobra 2006. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj U-381/04 od 30. marta 2005. godine i Rješenja Agencije za privatizaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona broj 16-223/01 od 13. aprila 2001. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
1. Zdravko Bošnjak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zagreba, podnio je 29. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Uvl-
9/05 od 11. oktobra 2006. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-381/04 od 30. marta 2005. godine i Rješenja Agencije za privatizaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Agencija za privatizaciju) broj 16-223/01 od 13. aprila 2001. godine.
2. Apelant navodi da je isključivi vlasnik i direktor firme „Baz Leon“ d.o.o Zagreb. Baz Leon“ d.o.o. Zagreb i „Holding Velmos Kompanija“ d.d. Mostar zaključili su ugovor o osnovanju „Baz Velmo Company“ d.o.o. Mostar, koji je ovjeren pred Osnovnim sudom Mostar I, Ov. br. 123/98 od 3. februara 1998. godine. Prema apelantovim navodima, „Holding Velmos Kompanija“ d.d. Mostar je u „Baz Velmo Company“ uložila devastirane nekretnine, a Baz Leon“ d.o.o. Zagreb novčana sredstva za sanaciju i adaptaciju tih nekretnina, kupovinu robe i opreme. Omjer vlasništva kapitala u novostvorenom društvu je 53% „Baz Leon“ d.o.o. Zagreb i 47% „Holding Velmos Kompanija“ d.d. Mostar. „Baz Velmo Company“ d.o.o. Mostar upisan je u sudski registar pravnih subjekata Kantonalnog suda u Mostaru, broj U/I-8-98 od 29. januara 1998. godine.
3. U postupku privatizacije „Holding Velmos Kompanije“, Agencija za privatizaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Agencija za privatizaciju) je donijela Rješenje broj 16-223/01 od 13. aprila 2001. godine, kojim je odobren program privatizacije i početna bilanca stanja „Holding Velmos Kompanije“ d.d. Mostar, utvrđena vrijednost državnog kapitala u iznosu od 93,78% od ukupnog kapitala, te je određeno da će se privatizacija državnog kapitala izvršiti metodom javne ponude dionica, a plaćanje državnog kapitala izvršiti sredstvima predviđenim zakonom.
4. Baz Leon“ d.o.o. Zagreb i „Baz Velmo Company“ d.o.o. Mostar, obje zastupane po apelantu kao direktoru, su podnijele žalbu protiv Rješenja Agencije za privatizaciju broj 16-223/01 od 13. aprila 2001. godine, zbog postojanja spora oko dijela imovine „Holding Velmos Kompanije“ d.d. Mostar koja je predmet privatizacije, a kako po njihovoj žalbi nije postupano, podnijeli su tužbu zbog ćutanja administracije drugostepenog organa.
5. Kantonalni sud u Mostaru je Presudom broj U.96/03 od 30. juna 2004. godine, uvažio tužbe Baz Leon“ d.o.o. Zagreb i „Baz Velmo Company“ d.o.o. Mostar zbog ćutanja administracije i naložio Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i poljoprivrede Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) da u toku od 15 dana odluči po njihovoj žalbi protiv Rješenja Agencije za privatizaciju broj 16-223/01 od 13. aprila 2001. godine.
6. S obzirom da Ministarstvo nije postupilo po Presudi Kantonalnog suda broj U.96/03 od 30. juna 2004. godine, Baz Leon“ d.o.o. Zagreb i „Baz Velmo Company“ d.o.o. Mostar su podnijeli tužbu istom sudu sa zahtjevom da donese rješenje koje će u svemu zamijeniti upravni akt nadležnog organa, odnosno odlučiti o njihovoj žalbi. Kantonalni sud je Rješenjem broj U-381/04 od 30. marta 2005. godine odbacio predmetni zahtjev kao nedopušten.
7. Protiv Rješenja Kantonalnog suda broj U-381/04 od 30. marta 2005. godine, „Baz Velmo Company“ d.o.o. Mostar je podnijela zahtjev za preispitivanje, koji je odbijen Presudom Vrhovnog suda broj Uvl-9/05 od 11. oktobra 2006. godine.
8. Apelant se žali da su u predmetnom postupku povrijeđena njegova ustavna prava zaštićena članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelant tvrdi da su postupkom privatizacije „Holding Velmos Kompanije“ d.d. Mostar, obuhvaćene nekretnine koje je ta kompanija unijela kao temeljni kapital u „Baz Velmo Company“ d.o.o. Mostar, te smatra da je na taj način privatizovano njegovih 53% udjela u „Baz Velmo Company“ d.o.o. Mostar. Nadalje, navodi da je u cilju zaštite svojih prava podnio žalbu protiv Rješenja Agencije za privatizaciju broj 16-223/01 od 13. aprila 2001. godine sa zahtjevom da se „poništi dio privatizacije koji se odnosi na 53% udjela na tim nekretninama“, ali da ga Agencija za privatizaciju sustavno diskriminirala u ostvarenju prava na imovinu, a da su Kantonalni sud i Vrhovni sud odbacivanjem tužbe, odnosno zahtjeva za preispitivanje pogrešno primjenili Zakon o upravnim sporovima i povrijedli njegovo pravo na pristup nepristrasnom i objektivnom sudu i pravo na efikasan pravni lijek.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;
10. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom predmetu, apelant podnio apelaciju navodeći da su povrijeđena njegova prava kao vlasnika i direktora tvrtke “Baz Leon” d.o.o. Zagreb i većinskog vlasnika i direktora „Baz Velmo Company“ d.o.o. Mostar, zbog odluka donijetih u postupku koje su pred organima uprave i sudom vodili „Baz Velmo Company“ d.o.o. Mostar“ i Baz Leon” d.o.o. Zagreb, radi djelimičnog poništenja Rješenja Agencije za privatizaciju broj 16-223/01 od 13. aprila 2001. godine, kojim je odobren program privatizacije i početna bilanca stanja „Holding Velmos Kompanije“ d.d. Mostar. Međutim, Ustavni sud zapaža da stranka u postupku pred domaćim organima nije apelant, nego „Baz Velmo Company“ d.o.o. Mostar i „Baz Leon” d.o.o. Zagreb. Apelant nije naveo niti jednu činjenicu niti dokaz u pogledu toga da je on, zbog nastale situacije, eventualna «žrtva» kršenja ustavnih prava na koja se poziva u apelaciji. S obzirom da se osporene odluke sudova ne odnose na na apelanta već na „Baz Velmo Company“ d.o.o. Mostar i „Baz Leon” d .o.o. Zagreb kao samostalne pravne subjekte, proizilazi da apelant nije lice koje u konkretnom slučaju ima pravo da pokrene postupak pred Ustavnim sudom (vidi odluku Ustavnog suda u predmetu istog apelanta broj AP-1137/06 od 10. januara 2008. godine).
11. Iz navedenog proizlazi da apelant nije lice koje ima pravo da u konkretnom slučaju u svoje lično ime pokrene postupak pred Ustavnim sudom.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić