Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-293/09 (G. Đ.)

Odluka donesena 15. 04. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-293/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 04. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 293/09, rješavajući apelaciju Gorana Đalića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gorana Đalića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-

000 894 od 17. novembra 2008. godine, Presude Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Pž-07-000 129 od 2. jula 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Doboju broj Ps-416/05 od 18. maja 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Goran Đalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Majevca, kojeg zastupa Dušan Todorović, advokat iz Doboja, podnio je 31. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000 894 od 17. novembra 2008. godine, Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Pž-07-000 129 od 2. jula 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Ps-416/05 od 18. maja 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj Ps-416/05 od 18. maja 2007. godine koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 013-0-Pž-07-000 129 od 2. jula 2008. godine apelant je obavezan da tužiocu KP «Progres» AD Doboj (u daljnjem tekstu: tužilac) na ime duga za izvršene usluge odvoza i deponovanja smeća iz poslovnih prostorija na Zelenoj pijaci isplati iznos od 2.133,82 KM sa zakonskom zateznom kamatom od vremena dospijeća pojedinih iznosa, a sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom izvršenja. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu.

3. Vrhovni sud je rješenjem broj 118-0-Rev-08-000 894 od 17. novembra 2008. godine odbacio reviziju apelanta kao nedozvoljenu, sa obrazloženjem da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03 i 74/05) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog djela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Budući da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela iznosi 2.133,82 KM, koliko je tužiocu na ime glavnog duga dosuđeno pravosnažnom presudom, slijedi da u predmetnom slučaju, s obzirom na imovinski cenzus iz naprijed navedene zakonske odredbe, revizija nije dozvoljena. Također je zaključeno da, po ocjeni Vrhovnog suda, nema uslova ni za dopuštanje revizije po stavu 3. člana 237. Zakona o parničnom postupku jer odlučivanje ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

4. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju..

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova podrazumijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

7. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem broj 118-0-Rev-08-000 894 od 17. novembra 2008. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta izjavljenu protiv presude Okružnog suda broj 013-0-Pž-07-000 129 od 2. jula 2008. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj 013-0-Pž-

07-000 129 od 2. jula 2008. godine.

8. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda broj 013-0-Pž-07-000 129 od 2. jula 2008. godine. S obzirom da je Vrhovni sud rješenjem broj 118-0-Rev-08-000 894 od 17. novembra 2008. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanta protiv predmetne presude, samo po sebi se podrazumijeva da je apelant presudu Okružnog suda broj 013-0-Pž-07-000 129 od 2. jula 2008. godine, primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 31. januara 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-293/09 (G. Đ.) | Sudska praksa | Aktio