Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3/07 (S. H.)

Odluka donesena 15. 04. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 04. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 3/07, rješavajući apelaciju Svetislava Helete, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Svetislava Helete podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj Pž-

198/05 od 16. oktobra 2006. godine i Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini broj RL-26/03 od 25. novembra 2005. godine zbog toga što nisu iscrpljeni pravni lijekovi mogući prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Svetislav Heleta (u daljnjem tekstu: apelant) iz Višegrada podnio je 23. decembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Pž-198/05 od 16. oktobra 2006. godine i Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj RL-26/03 od 25. novembra 2005. godine. S obzirom na to da apelacija nije sadržavala potrebne elemente u smislu člana 19 stav 2 Pravila Ustavnog suda, od apelanta je 14. juna 2007. godine zatraženo da dopuni apelaciju, odnosno da navede odredbe Ustava i/ili međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini za koje smatra da su osporenim odlukama povrijeđeni. Apelant je 30. juna 2007. godine Ustavnom sudu dostavio dopunu apelacije.

2. Osnovni sud je u predmetu likvidacije nad Akcionarskim društvom za osiguranje «Grand osiguranje», u likvidaciji Zvornik (u daljnjem tekstu: likvidacioni dužnik), donio Rješenje broj RL-26/03 od 25. novembra 2005. godine. Tim rješenjem je odbacio kao neblagovremenu apelantovu prijavu potraživanja u iznosu od 9.600,00 KM sa kamatama.

3. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Rješenjem Osnovnog suda broj RL-26/03 od 22. marta 2005. godine otvoren postupak likvidacije nad likvidacionim dužnikom i za likvidacionog upravnika je imenovan Petko Milošević, dipl. ecc. iz Zvornika. Navedeno je i da je ročište za ispitivanje prijavljenih potraživanja zakazano za 24. juni 2005. godine. Poziv za ročište je objavljen 6. aprila 2005. godine u «Službenom glasniku Republike Srpske» broj 35. Nadalje, navedeno je da je na predlog likvidacionog upravnika sud za 25. novembar 2005. godine zakazao posebno ispitno ročište za ispitivanje naknadno prijavljenih potraživanja, za prijave koje su pristigle nakon prvog ispitnog ročišta. Taj oglas je objavljen 27. oktobra 2005. godine u «Službenom glasniku Republike Srpske» broj 96. Takođe, Osnovni sud je konstatovao da je članom 113 st. 1 i 2 Zakona o stečajnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 67/02, 77/02, 38/03, 96/03 i 68/07; u daljnjem tekstu: Zakon o stečajnom postupku), u vezi sa članom 16 stav 1 Zakona o likvidacionom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 64/02), propisano da potraživanja prijavljena nakon isteka roka za prijavljivanje mogu da se ispitaju na posebnom ročištu, ako to predloži stečajni upravnik. Takođe, potraživanja prijavljena nakon isteka roka za prijavljivanje, a koja nisu ispitana na ispitnom ročištu, kao i potraživanja prijavljena najkasnije u roku od tri mjeseca nakon prvog ispitnog ročišta, ali ne i poslije objavljivanja poziva za završno ročište, mogu da se ispitaju na jednom ili više posebnih ročišta. Stavom 4 istog člana određeno je da će prijave podnesene nakon isteka rokova iz stava 2 tog člana da se odbace. U vezi s tim, Osnovni sud je konstatovao da je apelant podnio sudu prijavu potraživanja 9. novembra 2005. godine, odnosno nakon što je protekao zakonski rok od tri mjeseca nakon održavanja prvog ispitnog ročišta, koje je održano 24. juna 2005. godine, pa je primjenom citiranih zakonski odredbi i na predlog likvidacionog upravnika odlučio kao u izreci rješenja.

4. Apelant je podnio žalbu protiv Rješenja Osnovnog suda broj RL-26/03 od 25. novembra 2005. godine. Okružni sud je Rješenjem broj Pž-198/05 od 16. oktobra 2006. godine odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje.

5. U obrazloženju drugostepenog rješenja je navedeno da je prvostepeni sud donio osporeno rješenje zbog toga što je apelant svoje potraživanje u likvidacionom postupku prijavio nakon što je protekao zakonski rok od tri mjeseca nakon prvog ispitnog ročišta koje je održano 24. juna 2005. godine. Nadalje, Okružni sud je istakao da činjenica da li je likvidacioni upravnik trebao u smislu člana 74 stav 1 Zakona o stečaju pismeno da obavijesti apelanta o prestanku radnog odnosa nije odlučujuća zbog toga što je apelant iz «Službenog glasnika Republike Srpske» mogao da sazna da je za 24. juni 2005. godine zakazano ročište za ispitivanje prijavljenih potraživanja i da na vrijeme podnese prijavu potraživanja. Zbog toga je sud odlučio kao u dispozitivu odluke na osnovu člana 235 stav 2 tačka 2 Zakona o parničnom postupku, u vezi sa članom 8 Zakona o stečajnom postupku i članom 16 Zakona o likvidacionom postupku.

6. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelant tvrdi da nije bio upoznat sa postupkom likvidacije i da je likvidacioni upravnik, shodno članu 74 Zakona o stečajnom postupku, morao da ga obavijesti pismenim putem o prestanku radnog odnosa, te da je shodno članu 25 Zakona o stečaju bio dužan da sačini spisak svih povjerilaca za koje je saznao i do kojih je došao iz poslovnih knjiga i poslovne dokumentacije, i da je, shodno tome, u taj spisak trebalo da uvrsti apelanta. Navodi da od likvidacionog dužnika nikada nije dobio radnu knjižicu niti rješenje o prestanku radnog odnosa i da je upravo uslijed nezakonitog rada likvidacionog upravnika došao u situaciju da neblagovremeno prijavi svoja potraživanja, pa je zatražio od suda da taj propust ispravi. Takođe, žali se da je Okružni sud povrijedio odredbu člana 11 stav 4 Zakona o stečajnom postupku jer je o žalbi protiv prvostepenog rješenja odlučio nakon 10 mjeseci.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

8. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova), ne može da se smatra konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju apelant osporava rješenja redovnih sudova kojima je njegova prijava potraživanja u likvidacionom postupku odbačena kao neblagovremena, budući da nije podnesena u roku koji je propisan odredbama člana 113 st. 1 i 2 Zakona o stečajnom postupku, a u vezi sa članom 16 stav 1 Zakona o likvidacionom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 64/02). Dakle, osporenim odlukama redovnih sudova nije meritorno odlučeno o apelantovoj prijavi potraživanja, već je prijava potraživanja odbačena iz formalnih razloga s obzirom na to da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo o tom pitanju, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno da podnese prijavu potraživanja ili da opravda nemogućnost blagovremenog podnošenja prijave potraživanja, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelant, neblagovremenim podnošenjem prijave potraživanja nadležnom sudu, nije efektivno iscrpio pravne lijekove već je samo formalno, van roka, podnio prijavu potraživanja na osnovu koje redovni sudovi nisu mogli meritorno da odlučuju, jer nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Shodno tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija ne može da se razmatra.

10. U odnosu na apelantov navod da zbog nezakonitog postupanja stečajnog upravnika nije mogao da blagovremeno podnese prijavu potraživanja, Ustavni sud primjećuje da je članom 26 stav 1 Zakona o stečajnom postupku propisano da u slučaju da stečajni upravnik skrivljeno povrijedi obaveze koje je prema tom zakonu dužan da izvršava obavezan je da naknadi tako prouzrokovanu štetu svim učesnicima stečajnog postupka. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da apelant ima mogućnost da pokrene poseban postupak radi naknade štete protiv likvidacionog upravnika ukoliko smatra da je on skrivljeno povrijedio svoje zakonske obaveze u predmetnom likvidacionom postupku.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3/07 (S. H.) | Sudska praksa | Aktio