Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-327/09 (T. B.)
Odluka donesena 15. 04. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-327/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP-327/09, rješavajući apelaciju Tomislava Babića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tomislava Babića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Rev-08-001079 od 5. decembra 2008. godine, presude Okružnog suda Istočno Sarajevo, broj 014-0-Gž-06-000276 od 8. jula 2008. godine i presude Osnovnog suda Vlasenica, broj P-279/2004 od 3. marta 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Tomislav Babić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pala, podnio je 3. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-08-001079 od 5. decembra 2008. godine, presude Okružnog suda Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 014-0-Gž-06-000276 od 8. jula 2008. godine i presude Osnovnog suda Vlasenica (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-279/2004 od 3. marta 2006. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj P-279/2004 od 3. marta 2006. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj 014-0-Gž-06-000276 od 8. jula 2008. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi suvlasnički dio na porodičnoj stambenoj zgradi pobliže označenoj u navedenim presudama.
3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-08-001079 od 5. decembra 2008. godine, revizija apelanta, izjavljena protiv presude Okružnog suda, broj 014-0-Gž-06-000276 od 8. jula 2008. godine, je odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud navodi da je članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Republike Srpske, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. Odredbom člana 321. stav 2. ZPP-a je propisano da je, kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, kao u ovom slučaju, mjerodavna vrijednost predmeta spora ona koju tužitelj označi u tužbi. Budući da apelant u tužbi nije označio vrijednost spora, dozvoljenost revizije se cijeni prema osnovici na koju je plaćena taksa na tužbu. Apelant je na ime takse uplatio iznos od 100,00 KM, što znači da je, prema odredbi člana 21. stav 1. Zakona o sudskim taksama („Službeni glasnik republike Srpske“, br. 18/99, 23/99 i 65/03), vrijednost spora manja od 1.000,00 KM. Budući da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude nije u iznosu koji se ima u vidu članom 237. stav 2. ZPP-a, revizija nije dozvoljena.
4. Apelant smatra da su mu pobijanim odlukama povrijeđena prava iz člana II/1., 2. i 3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant je protiv presude Okružnog suda, broj 014-0-Gž-06-000276 od 8. jula 2008. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-08-001079 od 5. decembra 2008. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu uručena presuda Okružnog suda. Budući da je rješenje Vrhovnog suda po reviziji doneseno 5. decembra 2008. godine, samo se po sebi podrazumjeva da je apelant presudu Okružnog suda, broj 014-0-Gž-06-
000276 od 8. jula 2008. godine morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 3. februara 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić