Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-334/09 (Ž. Ž.)
Odluka donesena 15. 04. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-334/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 334/09, rješavajući apelaciju Živana Živanovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Živana Živanovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda Trebinje broj 015-0-Gž-08-000311 od 24. novembra 2008. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Živan Živanović (u daljnjem tekstu: apelant), kog zastupa Mihajlo Šipovac, advokat iz Nevesinja, podnio je 2. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda Trebinje (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Gž-08-000311 od 24. novembra 2008. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda Trebinje, Odjeljenje Nevesinje (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 095-1-P-06-000-090 od 25. juna 2008. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 015-0-Gž-08-000311 od 24. novembra 2008. godine, odbačena je kao neblagovremena apelantova tužba radi isplate neisplaćenog boračkog dodatka na platu priznatog Rješenjem tuženog Ministarstva odbrane RS broj Int 04/26-31-38 od 20. decembra 2000. godine. U obrazloženju rješenja Okružni sud navodi da je prvostepeni sud pravilno postupio kad je odbacio apelantovu tužbu. Odredbom člana 67 stav 1 tačka 2 Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da će sud, ukoliko je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe, neblagovremenu tužbu odbaciti, budući da je članom 118 stav 2 Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07 – prečišćeni tekst), a čije su odredbe primjenjivane u ovom postupku, propisano da je rok za podnošenje tužbe jedna godina od saznanja za povredu prava. S obzirom na to da potraživanje potiče iz 2001. godine, a da je tužba podnesena 2. juna 2006. godine, apelant je izgubio subjektivno pravo na potraživanje isplate.
3. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
5. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju Osnovni sud je Rješenjem broj 095-1-P-06-000-090 od 25. juna 2008. godine odbacio apelantovu tužbu kao neblagovremenu. Ovo rješenje je potvrdio i Okružni sud, koji je Rješenjem broj 015-0-Gž-08-000311 od 24. novembra 2008. godine odbio apelantovu žalbu kao neblagovremenu. Iz navedenog proizilazi da rješenje Okružnog suda na koje se apelant žali nije odluka o meritumu njegovog zahtjeva, jer je navedenim rješenjem samo odlučeno da li je zakonita ili ne procesna odluka Osnovnog suda kom je apelantova tužba radi isplate odbačena kao neblagovremena.
7. Dakle, sudovi nisu raspravljali o osnovanosti apelantove tužbe radi isplate, već je tužba odbačena iz formalnih razloga s obzirom na to da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se meritorno raspravljalo o apelantovoj tužbi, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno da podnese tužbu radi isplate, tj. da iscrpi pravne lijekove (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem tužbe nije efektivno iscrpio pravne lijekove (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1310/06 od 15. februara 2007. godine).
8. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić