Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-586/09 (Ž. S.)
Odluka donesena 15. 04. 2009.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-586/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP-586/09, rješavajući apelaciju Željka Stevanovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 14 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Željka Stevanovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda Doboj broj 013-0-Kv-09-000006 od 24. februara 2009. godine i Rješenja Okružnog suda Doboj broj 013-0-Kpp-08-000029 od 22. februara 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Željko Stevanović (u daljnjem tekstu: apelant), kog zastupa Siniša Mikić, advokat iz Doboja, podnio je 25. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda Doboj (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Kv-09-000006 od 24. februara 2009. godine i Rješenja Okružnog suda Doboj broj 013-0-Kpp-08-000029 od 22. februara 2009. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti Okružnom sudu Doboj „da apelanta ima odmah pusti iz pritvora“.
2. Rješenjem Okružnog suda broj 013-0-Kpp-08-000029 od 22. februara 2009. godine apelantu i D.Š., kao osumnjičenim, određen je pritvor po osnovu člana 189 stav 1 tačka b) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br.50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07 i 119/08). U obrazloženju rješenja je navedeno da iz priložene dokumentacije proizilazi osnovana sumnja da su osumnjičeni počinili krivično djelo iz člana 224 stav 2 u vezi sa stavom 1 Krivičnog zakona RS («Službeni glasnik RS broj 49/03), te s obzirom da još uvijek nisu okončane istražne radnje postoji osnovana bojazan i naročite okolnosti da će osumnjičeni ometati krivični postupak uticajem jedan na drugog i na svjedoke.
3. Rješenjem Okružnog suda broj 013-0-Kv-09-000006 od 24. februara 2009. godine apelantova žalba, izjavljena protiv rješenja Okružnog suda broj 013-0-Kpp-08-000029 od 22. februara 2009. godine, odbijena je kao neosnovana.
4. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer smatra da mu nije dato dovoljno vremena da se upozna sa Predlogom za određivanje pritvora i dokazima na kojima je taj prijedlog zasnovan, odnosno da nije imao dovoljno vremena da pripremi svoju odbranu.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena.»
6. Ustavni sud primjećuje da apelant povredu prava na pravično suđenje vidi u tome što mu nije dato dovoljno vremena da se upozna sa Predlogom za određivanje pritvora i dokazima na kojima je taj predlog zasnovan, odnosno u tome što apelant nije imao dovoljno vremena da pripremi svoju odbranu. U skladu sa sudskom praksom Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jobardo protiv Španije, presudu od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68, te Ustavni sud, Odluku broj U 63/01, od 27. juna 2003. godine, stav 18, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 38/03) pitanje da li je ispoštovan princip pravičnog suđenja mora da se cijeni na osnovu postupka u cjelini, s obzirom da nedostatak, do kog se došlo u jednoj fazi postupka, može da se popravi u naknadnoj fazi postupka. Ovo znači da, u principu, nije moguće da se odredi da li je postupak bio pravičan ili ne dok se on ne okonča i donese konačna sudska odluka.
7. U konkretnom slučaju postupak se nalazi u početnoj fazi, s obzirom da je u toku istraga protiv apelanta kao osumnjičenog, te da nije donesena bilo kakva meritorna sudska odluka. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija preuranjena.
8. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantkinjinog predloga da se donese privremena mjera.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić