Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-749/09 (D. S.)

Odluka donesena 15. 04. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-749/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 04. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP-749/09, rješavajući apelaciju Danila Savića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Danila Savića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118- 0-Rev-07-001121 od 28. novembra 2008. godine, rješenja Okružnog suda Trebinje, broj 015-0-Gž-07-000171 od 9. oktobra 2007. godine i rješenja Osnovnog suda Nevesinje, Zemljišnoknjižnog ureda, broj Dn.

9/2000 od 21. februara 2000. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Danilo Savić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je, 11. marta 2009. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-001121 od 28. novembra 2008. godine, rješenja Okružnog suda Trebinje (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 015-0-Gž-07-000171 od 9. oktobra 2007. godine i rješenja Osnovnog suda Nevesinje, Zemljišnoknjižnog ureda (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Dn. 9/2000 od 4. decembra 2000. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj Dn. 9/2000 od 21. februara 2000. godine, koje je u pobijanom dijelu potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj 015-0-Gž-07-000171 od 9. oktobra 2007. godine, dozvoljena je apelantu uknjižba prava vlasništva na zemljišnoknjižnom ulošku pobliže označenom u dispozitivu prvostepenog rješenja, a obijen zahtjev apelanta za uknjižbu zabilježbe prevenstvenog prava kupovine na nekretninama etažnog vlasnika pobliže označenim u dispozitivu prvostepenog rješenja.

3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-07-001121 od 28. novembra 2008.

godine, revizija apelanta izjavljena protiv rješenja Okružnog suda, broj 015-0-Gž-07-000171 od 9. oktobra 2007. godine, je odbačena kao nedozvoljena. U obraloženju rješenja Vrhovni sud navodi da se za postupanje u ovoj zemljišnoknjižnoj stvari primjenjuju pravila postupka upisa u zemljišne knjige, propisana Zakonom o zemljišnim knjigama Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 67/03, 46/04 i 109/05, u daljnjem tekstu: ZZKRS), koji u članu 83. propisuje da će se na pitanja postupka koja nisu regulisana ovim zakonom primjenjivati odredbe Zakona o vanparničnom postupku. Prema članu 76. ZZKRS, protiv odluke ili radnje zemljišnoknjižnog referenta, zainteresirana strana može kod nadležnog suda podnijeti žalbu u roku od 15 dana, o kojoj odlučuje sud odlučuje prema propisima Zakona o parničnom postupku. Navedeni zakon ne predviđa mogućnost izjavljivanja revizije protiv pravosnažnog rješenja drugostepenog suda o upisu prava u zemljišnu knjigu. Kako ni Zakon o vanparničnom postupku («Službeni list Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine», broj 10/89) koji se u Republici Srpskoj primjenjuje na osnovu odredbi člana

12. Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 21/92), u članu 26. ne predviđa mogućnost izjavljivanja revizije protiv pravosnažnog rješenja drugostepenog suda u vanparničnim stvarima, osim ako se radi o postupku u kome se odlučuje o stambenim stvarima i o postupku određivanja naknade za eksproprisane nepokretnosti, to se protiv odluka donesenih u zemljišnoknjižnim stvarima ne može izjaviti revizija.

4. Apelant smatra da su mu pobijanim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv rješenja Okružnog suda, broj 015-0-Gž-07-000171 od 9. oktobra 2007. godine, izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koja je, u skladu s članom 26. Zakona o vanparničnom postupku, odbačena kao nedopuštena, Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proističe da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Okružnog suda, broj 015-0-Gž-07-000171 od 9. oktobra 2007. godine.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu uručeno rješenje Okružnog suda, broj 015-0-Gž-07-000171 od 9. oktobra 2007. godine, budući da je rješenje Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-07-001121, kojim je odlučeno o reviziji apelanta izjavljenoj protiv navedenog rješenja Okružnog suda, doneseno 28. novembra 2008. godine. Iz navedenog proizilazi da je rješenje Okružnog suda apelantu moralo biti uručeno prije tog datuma. S obzirom na to da je apelacija je Ustavnom sudu podnesena 11. marta 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio rješenje Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-749/09 (D. S.) | Sudska praksa | Aktio