Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-451/09 (O. D.)
Odluka donesena 15. 04. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-451/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 451/09, rješavajući apelaciju Omera Džihe, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Omera Džihe podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 002165 08 U od 15. januara 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Omer Džiho (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, koga zastupa Semir Guzin, advokat iz Mostara, podnio je 12. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 002165 08 U od 15. januara 2009. godine.
2. Rješenjem Porezne uprave – Kantonalnog ureda Mostar – Porezne ispostave Grada Mostara broj 10-7/1-15-2218-07 od 30. januara 2008. godine, odbijen je zahtjev apelanta za oslobađanje od plaćanja poreza na promet nekretnine označene kao k.č. broj 544/4 u naravi šuma «Ograda» površine 1050 mupisane u zk.ul. broj 464 k.o. Blagaj, a koje vlasništvo je stekao po osnovu dosjelosti, kao neosnovan. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 4. Zakona o porezu na promet nekretnina HNK («Narodne novine» broj 8/00) utvrđeno da se dosjelost smatra prometnom nepokretnosti, a članom 7. istog zakona utvrđeno je da je obveznik poreza na promet nekretnina stjecatelj nekretnine, zbog čega je zahtjev apelanta da se oslobodi od plaćanja poreza na promet nekretnina odbijen kao neosnovan.
3. Rješenjem Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine - Kantonalnog poreznog ureda Mostar – Komisije za rješavanje žalbi broj 10-7-05-15-299/08 od 6. marta 2008. godine,, koje je potvrđeno Rješenjem federalnog ministarstva finansija broj 07-15-395/08 od 8. septembra 2008. godine, odbijena je žalba apelanta podnesena protiv rješenja prvostepenog organa od 30. januara 2008. godine, kao neosnovana.
4. Protiv rješenja ministarstva finansija broj 07-15-395/08 od 8. septembra 2008. godine apelant je pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom koji je presudom broj 07 0 U 002165 08 U od 15. januara 2009. godine, odbio tužbu apelanta kao neosnovanu. Naime, Kantonalni sud je utvrdio da su upravni organi pravilno utvrdili činjenično stanje i da su pravilno primijenili odredbe člana 4. stav 2. Zakona o porezu na promet nekretnina HNK.
5. Apelant smatra da mu je osporenom presudom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, osim u slučaju zloupotrebe prava (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-669/03 od 17. marta 2004. godine; Evropska komisija za ljudska prava, H protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schoumen i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ovo je naročito slučaj tamo gdje obaveza, koja je u naravi novčana, «potiče iz poreskog zakonodavstva ili je na drugi način dio normalnih građanskih obaveza u demokratskom društvu» (vidi već citiranu presudu Schoumen i Meldrum protiv Holandije, stav 50). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spada i obaveza plaćanja porez na promet nekretnina, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da plati porez na promet nekretnina, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Slijedi, da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U vezi sa navodima apelanta o kršenju njegovog prava na imovinu, Ustavni sud podsjeća da, u principu, nije u njegovoj nadležnosti da ispituje ispravnost primjene pozitivno-pravnih propisa (u ovom slučaju Zakona o porezu na promet nekretnina HNK) od strane upravnih organa i redovnih sudova, već da je to zadatak upravo tih organa vlasti i sudova. Osim toga, Ustavni sud je i ranije stao na stanovište da se apelant ne može pozivati na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih ili carinskih obaveza imalo osnovu u zakonu koji, po materiji koju reguliše, spada u oblast javnog prava, ukoliko nije bilo arbitrarnosti u njegovoj primjeni (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-
285/03 od 23. jula 2004. godine i broj AP-829/04 od 26. oktobra 2004. godine). Ustavni sud zapaža da se konkretna apelacija tiče isključivo primjene poreskog zaknodavstva, odnosno relevantnih odredaba Zakona o porezu na promet nekretnina HNK, pa se shodno tome apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu također moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić