Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-506/08 (Bosna i Hercegovina)
Odluka donesena 15. 04. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-506/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP-506/08, rješavajući apelaciju Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bosne i Hercegovine, podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Rev-17/07 od 17. decembra 2007. godine i Presude Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-54/06 od 28. juna 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: BiH), koju zastupa Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo), podnijela je, 14. februara 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Rev-17/07 od 17. decembra 2007. godine i Presude Suda BiH broj Gž-54/06 od 28. juna 2007. godine.
2. Presudom Suda BiH broj P-34/05 od 12. maja 2006. godine, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja Midhata Hrnjadovića (u daljnjem tekstu: tužitelj), kojim je tražio da se obaveže tužena BiH-
Obaviještajno sigurnosna agencija BIH da mu isplati određene novčane iznose na ime manje isplaćene plate za septembar, oktobar, novembar i decembar 2001. godine, kao i na ime manje isplaćenog toplog obroka i regresa za 1999., 2000., i 2001. godinu, sve sa zakonskim zateznim kamatama, te je tužitelj obavezan da tuženoj BiH-Obaviještajno sigurnosnoj agenciji BIH nadoknadi troškove parničnog postupka.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv Presude broj P-34/05 od 12. maja 2006. godine, koju je Sud BiH djelimično uvažio Presudom broj Gž-54/06 od 28. juna 2007. godine i preinačio prvostepenu presudu tako što je tuženoj BiH-Obaviještajno sigurnosnoj agenciji BIH naložio da tužitelju isplati iznos od 4.451,20 KM, sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da mu naknadi troškove postupka, dok je u ostalom dijelu odbio žalbu tužitelja.
4. Pravobranilaštvo je podnijelo reviziju protiv Presude broj Gž-54/06 od 28. juna 2007. godine, koju je Sud BiH odbacio kao nedopuštenu Rješenjem broj Rev-17/07 od 17. decembra 2007. godine, sa obrazloženjem da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM u smislu odredbi člana 204. stav 2. Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 36/04, u daljnjem tekstu: ZPP), te da da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu odredbi člana 204. stav 3. ZPP-a.
5. BiH navodi da joj je osporenim odukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (daljnjem tekstu:Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. S obzirom da je BIH nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola, koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen u odluci broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, u kojoj je zaključeno da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava, može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je pored navedenog zaključeno, da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na ustavno pravo BIH na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.
8. Međutim, pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju Sud BiH je Rješenjem broj Rev-17/07 od 17. decembra 2007. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju Pravobranilaštva izjavljenu protiv Presude Suda BiH broj Gž-54/06 od 28. juna 2007. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Suda BiH broj Gž-54/06 od 28. juna 2007. godine.
10. S obzirom na to da je Pravobranilaštvu 2. jula 2007. godine uručena Presuda Suda BiH broj Gž-54/06 od 28. juna 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 14. februara 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je Pravobranilaštvo primilo osporenu presudu.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić