Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-513/09 (I. B. i »Burović» d.o.o.)

Odluka donesena 15. 04. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-513/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 04. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15.04.2009, u predmetu broj AP 513/09, rješavajući apelaciju Ismeta Burovića i »Burović» d.o.o, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ismeta Burovića i »Burović» d.o.o. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-3309/03 od 7. januara 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Ismet Burović i »Burović» d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Ilidže, podnijeli su 19. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-3309/03 od 7. januara 2009. godine. Apelanti su također zatražili donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Vrhovnom sudu da se hitno izjasni po podnesku apelanta od 3. februara 2009. godine. Apelant je 26. i 30. marta 2009. godine dopunio apelaciju.

2. Iz sadržaja apelacije proizilazi da je Porezna uprava – Središnji ured Regionalna istražna jedinica – regija Sarajevo (u daljnjem tekstu: Porezna uprava Sarajevo), 12. marta 2002. godine, izvršila inspekcijski nadzor prema pratećoj dokumentaciji apelanta o čemu je sačinjen Zapisnik o inspekcijskom nadzoru (u daljnjem tekstu: Zapisnik) broj 10-9/01-15-1-145/2002-1 od 12. marta 2002. godine i 10. juna 2002. godine. Tom prilikom od apelanta je privremeno oduzeta roba do okončanja prekršajnog postupka i to 1.419 kilograma kafe (vrijednost 5.676,00 KM), a obzirom da o navednoj robi apelant nije imao nikakavu dokumentaciju, shodno članu 24. stav 1. Zakona o poreskoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 18/96 i 32/00), kojom je propisano da će inspektori privremeno oduzeti robu pravnom ili fizičkom licu ako se radi o robi za koju ne postoji ili se u toku kontrole ne stavi na uvid uredna dokumentacija o njenom porijeklu.

3. Također, iz sadržaja apelacije proizilazi da je protiv navedenog Zapisnika i Odluke o privremenom odluzimanju robe (kafe) apelant izjavio žalbu. Porezna uprava Sarajevo je dopunskim rješenjem broj 10-9/01-15-1-147/02 od 17. septembra 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem istog organa broj 10-9/03-15-4497/02 od 22. oktobra 2002. godine, odbila njegovu žalbu kao neosnovanu.

4. Rješenjem Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija) broj 07-15-2724/02 od 21. jula 2003. godine, odbijena je žalba apelanta izjavljena na rješenje Porezne uprave Sarajevo broj 10-9/03-15-4497/02 od 22. oktobra 2002. godine, kao neosnovana.

5. Protiv rješenja Federalnog Ministarstva broj 07-15-2724/02 od 21. jula 2003. godine apelant je pokrenuo upravni spor, nakon čega je Vrhovni sud svojom presudom broj U-3309/03 od 7. januara 2009. godine, tužbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude je navedeno da apelant ni uz tužbu nije ponudio dokaze o porijeklu robe niti bilo kakav drugi dokaz koji bi doveo do izmijenjenog činjeničnog stanja iz čega proizilazi da su nižestepena rješenja donesena na pravilan i zakonit način, odnosno da su organi uprave u toku postupka vodili računa o pravilima upravnog postupka, te da su u konkretnom slučaju potpuno utvrdili činjenično stanje i pravilno primjenili materijalno pravo.

6. Apelanti su podneskom od 3. februara 2009. godine od Vrhovnog suda zatražili da im hitno dostavi ovjereni prepis presude broj U-3309/03 od 7. januara 2009. godine, obzirom da se Vrhovni sud nije izjasnio o dopuni tužbe apelanata od 20. novembra 2003. godine, koja se odnosi na javne prihode u iznosu od 235.722,13 KM.

7. Apelanti ističu da im je osporenom presudom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

9. Apelanti su naveli da je u postupku donošenja osporene presude došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. U konkretnom slučaju apelanti osporavaju presudu donesenu u upravnoj stvari inspekcijske mjere privremenog oduzimanja robe, kojom je od apelanata oduzeta roba do okončanja prekršajnog postupka, obzirom da apelant o navedenoj robi nije imao nikakvu dokumentaciju, shodno članu 24. stav 1. Zakona o poreskoj upravi.

10. Ustavni sud je, u predmetu AP-3067/07, već odlučivao o istim pravnim pitanjima po apelaciji podnesenoj od strane apelanata i donio je odluku u kojoj je apelantove navode o povredi njegovog prava na pravično suđenje i prava na imovinu odbacio kao ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine, obzirom da obaveza apelanata proizilazi iz javnog prava. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP-3067/07od 28. oktobra 2008. godine.

11. Razlozi navedeni u odluci broj AP-3067/07od 28. oktobra 2008. godine u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da je i u konkretnom slučaju apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-513/09 (I. B. i »Burović» d.o.o.) | Sudska praksa | Aktio