Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-524/08 (R. B.)
Odluka donesena 15. 04. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-524/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine u predmetu broj AP 524/08, rješavajući apelaciju Radmile Bogdanović, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radmile Bogdanović podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Ž-06-000 635 od 28. novembra 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Gradišci broj Rs-64/04 od 9. juna 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih shodno zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Radmila Bogdanović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Gradiške, koju zastupa advokat Momčilo Glamočanin iz Gradiške, podnijela je 14. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-06-000 635 od 28. novembra 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Rs-64/04 od 9. juna 2006. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj Rs-64/04 od 9. juna 2006. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000 635 od 28. novembra 2007. godine, odbačena je kao neblagovremena apelantkinjina tužba od 18. oktobra 2004. godine podnesena protiv PI „Levita proteinka“ d.o.o. Gradiška, MI „Levita“ Gradiška i Prehrambene industrije „Prehrana“ Gradiška, kao tuženih. U ovoj pravnoj stvari apelantkinji je tražila da joj se isplate neisplaćene plate njenog umrlog supruga S.B. za mjesece januar, februar i mart 2003. godine, kad je on bio radnik prvotužene PI „Levite“ Gradiška d.o.o., kao i da joj se isplate troškovi sahrane za umrlog supruga po osnovu odluke prvotuženog od 8. aprila 2003. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je umrli apelantkinjin suprug radio kod prvotuženog od 1. januara do 24. marta 2003. godine, odnosno dana njegove smrti. U smislu odredbe člana 105 Zakona o radu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br 38/00, 40/00 i 47/02, u daljnjem tekstu: Zakon o radu), a imajući u vidu momenat saznanja za povredu prava, apelantkinja je tužbu podnijela neblagovremeno. S obzirom da se radilo o plati kao mjesečnom primanju, momenat saznanja u njenom slučaju mogao je biti svakog mjeseca. U pogledu apelantkinjinog zahtjeva za naknadu troškova sahrane njenog umrlog supruga, prvostepeni sud je naveo, a drugostepeni potvrdio njegov stav, da se u smislu člana 56 Opšteg kolektivnog ugovora radi o pravu koje proizilazi iz radnog odnosa, te da ovaj njen zahtjev treba da se posmatra skupa sa zahtjevom za isplatu neisplaćenih plata. Stoga je prvostepeni sud njenu tužbu u cijelosti odbacio kao neblagovremenu, a drugostepeni sud odbio njenu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje.
3. Apelantkinja smatra da joj je osporenim rješenjima Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-
000 635 od 28. novembra 2007. godine i Osnovnog suda broj Rs-64/04 od 9. juna 2006. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, kao i člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće shodno zakonu;“
5. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova), ne može da se smatra konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju apelantkinja je podnijela tužbu 18. oktobra 2008. godine, koju je Osnovni sud odbacio kao neblagovremenu Rješenjem broj Rs-64/04 od 9. juna 2006. godine, a koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Ž-06-000 635 od 28. novembra 2007. godine. Ustavni sud zapaža da je u skladu sa odredbama člana 105 Zakona o radu apelantkinja imala mogućnost da u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu podnese tužbu nadležnom sudu, što je ona propustila da učini, već je to učinila tek nakon proteka subjektivnog roka od godinu dana, koji je prekluzivne prirode. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih shodno zakonu, apelacija ne može da se razmatra.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće shodno zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić