Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-666/09 (S. S.)

Odluka donesena 15. 04. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-666/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 04. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP-666/09, rješavajući apelaciju Sabira Stupara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sabira Stupara, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Rev-08-000 857 od 15. decembra 2008. godine i Presude Okružnog suda Doboj, broj 011-0-Gž-07-000 055 od 11. juna 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Sabir Stupar, (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Edin Hrnjić, advokat iz Žepča, podnio je 3. marta 2009. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-08-000 857 od 15. decembra 2008. godine i Presude Okružnog suda Doboj (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-07-000 055 od 11. juna 2008. godine.

2. Presudom Osnovnog suda Doboj (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-106/05 od 6. decembra 2006. godine, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske, Centar javne bezbjednosti Doboj (u daljnjem tekstu: tuženi) je obavezan da apelantu isplati ukupan iznos od 3.529,61 KM na ime naknade za troškove prevoza za period od 6. decembra 2002. godine do 30. juna 2005. godine, i to za tačno određene mjesece, sa zakonskom kamatom utvrđenom za svaki mjesečni iznos, počev od 15-tog u narednom mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, kao i naknadu troškova postupka u iznosu od 1.520,00 KM, a sve u roku od 15 dana od donošenja odluke pod prijetnjom izvršenja.

3. Odlučujući o žalbi tuženog na Presudu Osnovnog suda, broj Rs-106/05 od 6. decembra 2006. godine, Okružni sud je donio Presudu, broj 011-0-Gž-07-000 055 od 11. juna 2008. godine, kojom je žalba tuženog uvažena te je apelant u cjelosti odbijen s tužbenim zahtjevom.

4. Apelant je 14. jula 2008. godine, izjavio reviziju protiv Presude Okružnog suda, broj 011-0-Gž-07-000 055 od 11. juna 2008. godine, koja je Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-

08-000 857 od 15. decembra 2008. godine, odbačena kao nedopuštena. Vrhovni sud je podsjetio da je članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu Zakon o parničnom postupku) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. U vezi sa tim, Vrhovni sud je konstatovao da vrijednost pobijanog dijela osporene presude u konkretnom slučaju iznosi 3.529,61 KM, odnosno da ne prelazi cenzus propisan članom 237. stav. 2. Zakona o parničnom postupku, te je ocijenio da odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. istog člana, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

5. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv Presude Okružnog suda, broj 011-0-Gž-07-000 055 od 11. juna 2008. godine izjavio reviziju, ali je ona Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-08-000 857 od 15. decembra 2008. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda, broj 011-0-Gž-07-000 055 od 11. juna 2008. godine.

9. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena Presuda Okružnog suda, broj 011-0-Gž-07-000 055 od 11. juna 2008. godine. S obzirom da je Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-08-000 857 od 15. decembra 2008. godine, odbacio reviziju apelanta kao nedozvoljenu protiv predmetne presude, pa se samo po sebi podrazumijeva da je apelant Presudu Okružnog suda, broj 011-0-Gž-07-000 055 od 11. juna 2008. godine, primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 3. marta 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Okružnog suda. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-666/09 (S. S.) | Sudska praksa | Aktio