Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-667/09 (A. S.)

Odluka donesena 15. 04. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-667/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 04. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 667/09, rješavajući apelaciju Asima Selmana, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Asima Selmana podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-000 172 od 17. decembra 2008. godine, Rješenja Okružnog suda Banja Luka broj 011-0-Ž-07-000 523 od 22. oktobra 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda Prijedor broj Rs-7/05 od 20. aprila 2007. godine zbog toga što nisu iscrpljeni pravni lijekovi mogući prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Asim Selman (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kog zastupa Slavica Bajić, advokat iz Prijedora, podnio je 3. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000 172 od 17. decembra 2008. godine, Rješenja Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-07-

000 523 od 22. oktobra 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda Prijedor (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Rs-7/05 od 20. aprila 2007. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj Rs-7/05 od 20. aprila 2007. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova tužba kojom je tražio da se poništi nezakonito Rješenje RŽR «Ljubija» (u daljnjem tekstu: drugotuženi) broj 373/92 od 7. avgusta 1992. godine o prestanku njegovog radnog odnosa. Takođe je tražio da se «Mittal rudnici Prijedor» d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i drugotuženi obavežu na uplatu doprinosa za penziono-invalidsko i socijalno osiguranje počevši od 22. maja 1992. godine kao dana prestanka radnog odnosa pa do 1997. godine kada je apelant penzionisan. Ujedno je odlučeno da svaka stranka sama snosi svoje troškove postupka, a sve u roku od 30 dana nakon pravosnažnosti pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Apelant je izjavio žalbu na Rješenje Osnovnog suda broj Rs-7/05 od 20. aprila 2007. godine. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Ž-07-000 523 od 22. oktobra 2007. godine žalba je odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje je potvrđeno u cijelosti.

4. Apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj 118-0-Rev-08-000 172 od 17. decembra 2008. godine odbio reviziju kao neosnovanu s obzirom na to da je apelant tužbu podnio neblagovremeno, odnosno van roka propisanog članom 105 Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 38/00 do 66/03) i članom 67 stav 1 tačka 2 Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07). Naime, zakonom je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa može da podnese tužbu nadležnom sudu u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava a najdalje u roku od tri godine od učinjene povrede.

5. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

7. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da, shodno stanju spisa, Osnovni sud nije meritorno odlučivao o prestanku apelantovog radnog odnosa, te uplati doprinosa za penziono-invalidsko i socijalno osiguranje s obzirom na činjenicu da je Rješenjem broj Rs-

7/05 od 20. aprila 2007. godine tužbu odbacio kao neblagovremenu jer je podnesena van roka propisanog članom 67 stav 1 tačka 2 Zakona o parničnom postupku.

9. Ustavni sud, takođe, napominje da je, shodno ustaljenoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, «na svakoj državi potpisnici sporazuma da uspostavi odgovarajuće sudove i tribunale, da utvrdi granice svoje nadležnosti i predvidi uslove za pokretanje postupaka (vidi Evropski sud za ljudska prava, Guzzardy protiv Italije, presuda od 6. novembra 1980. godine, serija A, broj 39, stav 72). Međutim, taj sud ističe da su mehanizmi zaštite koje je uspostavila Evropska konvencija sekundarni u odnosu na pravne sisteme država koji se tiču zaštite ljudskih prava. Evropska konvencija prepušta zadatak obezbjeđivanja prava i sloboda koji su u okrilju Evropske konvencije nadležnim organima svake države potpisnice. «Institucije uspostavljene Konvencijom daju svoj doprinos ovom zadatku, ali će one da budu uključene u postupak tek kada se iscrpe svi pravni lijekovi u domaćem pravnom sistemu» (vidi Evropski sud za ljudska prava, Handyside protiv Velike Britanije, serija A, broj 24, stav 48). Shodno tome, zaštita ustavnih prava apelanata je, prije svega, zadatak redovnih sudova, a tek onda Ustavnog suda. Dakle, Osnovni sud je tužbu odbacio iz formalnih razloga s obzirom na to da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo o tom pitanju, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno da podnese tužbu ili da opravda nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, odluke br. U 22/00 od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/01 i AP 329/05 od 26. aprila 2005. godine). Shodno tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem tužbe nije efektivno iscrpio pravne lijekove već je samo formalno, van roka, podnio tužbu na osnovu koje redovni sudovi nisu mogli meritorno da odlučuju jer nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka.

10. Shodno tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija ne može da se razmatra.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-667/09 (A. S.) | Sudska praksa | Aktio