Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-932/08 (N. M.)

Odluka donesena 15. 04. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-932/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 04. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 932/08, rješavajući apelaciju Nike Mihajlovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nike Mihajlovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Gž-06-

000 925 od 12. februara 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Niko Mihajlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pelagićeva, podnio je 24. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Gž-06-000 925 od 12. februara 2008. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Gradačcu broj 028-0-P-06-000011 od 28. aprila 2006. godine djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanta protiv tužene JP BH Pošte Sarajevo, Centar pošta Tuzla (u daljnjem tekstu: tužena) i tužena je u stavu jedan dispozitiva presude obavezana da mu plati naknadu zbog korištenja stambenog prostora pobliže opisanog u dispozitivu presude u iznosu od po 390,00 KM mjesečno, počev od 31. januara 2001. godine kao dana podnošenja tužbe, pa do 22. februara 2006. godine sa zakonskom zateznom kamatom na dospjele iznose, s tim da tužena nastavi plaćati navedeni iznos svakog mjeseca od 23. februara 2006. godine, pa sve dok tuženi ne preda u posjed apelantu predmetni stan, zajedno sa troškovima postupka. Stavom dva sa viškom tužbenog zahtjeva do traženog iznosa naknade od po 600,00 KM mjesečno apelant je odbijen.

3. Presudom Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-06-000 925 od 12. februara 2008. godine, uvažena je žalba tužene i odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se tužena obaveže da mu plati naknadu zbog korištenja stambenog prostora pobliže opisanog u dispozitivu presude u iznosu od po 600,00 KM mjesečno, počev od 31. januara 2001. godine kao dana podnošenja tužbe, pa do 22. februara 2006. godine sa zakonskom zateznom kamatom na dospjele iznose, s tim da tužena nastavi plaćati navedeni iznos svakog mjeseca od 23. februara 2006. godine, pa sve dok tuženi ne preda u posjed apelantu predmetni stan, zajedno sa troškovima postupka.

4. Prema stanju u spisu, apelant nije izjavio reviziju protiv Presude Kantonalnog suda, broj 003-

0-Gž-06-000 925 od 12. februara 2008. godine.

5. Apelant se žali da je pobijanim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredan pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U-136/03 od 19. aprila 2004. godine). U slučajevima da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.

9. U konkretnom slučaju Kantonalni sud je Presudom, broj 003-0-Gž-06-000 925 od 12. februara 2008. godine, koju apelant osporava apelacijom, odbio tužbeni zahtjev apelanta radi plaćanja naknade u iznosu od 600,00 KM za period od 31. januara 2001. godine kao dana podnošenja tužbe, pa do 22. februara 2006. godine. Ustavni sud konstatuje da je apelant protiv presude Kantonalnog suda, broj 013-0-Gž-07-000 669 od 25. juna 2008. godine, mogao, shodno odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 53/03, 73/05, 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, budući da je vrijednost spora 36.000,00 KM, na koji iznos je apelant i platio sudsku taksu, dakle preko zakonskog limita od 10.000,00 KM. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije iscrpljen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-932/08 (N. M.) | Sudska praksa | Aktio