Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-697/09 ('Centrotrans transport robe'' d.d.)

Odluka donesena 15. 04. 2009.

  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-697/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 04. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP-697/09, rješavajući apelaciju ''Centrotrans transport robe'' d.d., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija ''Centrotrans transport robe'' d.d. podnesena protiv protiv Presude Kantonalnog suda Sarajevobroj 009-0-Uvp-08-000005 od 20. novembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija ''Centrotrans transport robe'' d.d. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda Sarajevo, broj U-2637/05 od 30. januara 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. ''Centrotrans transport robe'' d.d. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Mirsad Sipović, advokat iz Sarajeva, podnio je 6. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv protiv Presude Kantonalnog suda Sarajevo, (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-Uvp-08-000005 od 20. novembra 2008. godine i Presude Kantonalnog suda, broj U-2637/05 od 30. januara 2008. godine.

2. Rješenjem Urbanističko-građevinskog inspektora Općine Novi Grad Sarajevo, broj 09-23-2129/04-NH od 16. augusta 2004. godine, naloženo je apelantu kao investitoru da poruši izvedene dijelove građevine u ulici Kurta Schorta broj 18, a koje građenje je izvedeno bez građevinske dozvole i to: bazen za kupanje 20x10 m, ugostiteljski objekat uz bazen 10x25 cm, prizemlje, zidan blok opekom 20 cm sa AB pločom iznad, ogradu od šljako-betonskih blokova 20 cm, gabarita 60x60 m, pristupnu stazu uz ogradu prema pruzi dužine 60 m, širine 3 m, te shodno tome uspostavi prethodno stanje.

3. Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoline Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi), je u upravnom sporu apelanta, Rješenjem broj 05/II-230-552-VLJ/04 od 10. oktobra 2005. godine, odbilo žalbu apelanta i potvrdilo prvostepeno rješenje. Presudom Kantonalnog suda, broj U-2637/05 od 30. januara 2008. godine, odbijena je tužba apelanta protiv rješenja tuženog, broj 05/II-230-552-VLJ/04 od 10. oktobra 2005. godine.

4. Apelant je protiv Presude Kantonalnog suda, broj U-2637/05 od 30. januara 2008. godine, podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. Presudom Kantonalnog suda, broj 009-0-Uvp-08-000005 od 20. novembra 2008. godine, zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda, broj U-2637/05 od 30. januara 2008. godine, je odbijen kao neosnovan.

5. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i povredu prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa članom 6. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4)protekao je rok za podnošenje apelacije;» (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Ustavni sud mora, prije svega da utvrdi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve djelotvorne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Dopustivost ratione materiae u odnosu na Presudu Kantonalnog suda, broj 009-0-Uvp-08-

000005 od 20. novembra 2008. godine

8. U konkretnom slučaju apelant se žali na Presudu Kantonalnog suda, broj 009-0-Uvp-

08-000005 od 20. novembra 2008. godine kojom je odbijen kao neosnovan njegov prijedlog za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda, broj U-2637/05 od 30. januara 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o pravu apelanta na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i kao ni prava na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije u vezi sa članom 6. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Protek roka u odnosu na Presudu Kantonalnog suda, broj U-2637/05 od 30. januara 2008. godine

9. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu prethodno izraženog stava je Presuda Kantonalnog suda, broj U-2637/05 od 30. januara 2008. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, broj U-2637/05 od 30. januara 2008. godine, s obzirom da je Kantonalni sud donio Presudu, broj 009-0-Uvp-08-000005 od 20. novembra 2008. godine, po zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, broj U-2637/05 od 30. januara 2008. godine, pa se samo po sebi podrazumjeva da je navedenu presudu Kantonalnog suda apelant primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 6. marta 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija, u ovom dijelu, podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu Kantonalnog suda, broj U-2637/05 od 30. januara 2008. godine.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-697/09 ('Centrotrans transport robe'' d.d.) | Sudska praksa | Aktio