Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1018/08 (DOO „EGAR KOMERC“ Gradačac)

Odluka donesena 15. 04. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1018/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 04. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 1018/08, rješavajući apelaciju DOO „EGAR KOMERC“ Gradačac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija DOO „EGAR KOMERC“ Gradačac podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-U-06-000-390 od 18. februara 2009. godine, Rješenja Federalnog ministarstva finansija Sarajevo, broj 07-15-228/06 od 30. maja 2006. godine, i Rješenja Porezne uprave, Kantonalnog ureda Tuzla, broj 10-3/01-15-2-1462-1/2005 od 19. decembra 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. DOO „EGAR KOMERC“ Gradačac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Hajrudin Helić, advokat iz Gradačca, podnio je 1. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-U-06-000-390 od 18. februara 2009. godine, Rješenja Federalnog ministarstva finansija Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 07-15-228/06 od 30. maja 2006. godine, i Rješenja Porezne uprave, Kantonalnog ureda Tuzla (u daljnjem tekstu: Porezna uprava), broj 10-3/01-15-2-1462-1/2005 od 19. decembra 2005. godine.

2. Rješenjem Porezne uprave, broj 10-3/01-15-2-1462-1/2005 od 19. decembra 2005. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Ministarstva, broj 07-15-228/06 od 30. maja 2006. godine, apelantu je naloženo da izvrši uplatu dodatno utvrđenih poreznih obaveza u ukupnom iznosu od 193.668, 43 KM u roku od 8 dana od dana prijema rješenja. U obrazloženju je navedeno da je na temelju izlaznih računa-otpremnica utvrđeno da je apelant izvršio besporeznu prodaju robe fiktivnim firmama, a kako se takav promet smatra krajnjom potrošnjom izvršen je obračun poreza na promet proizvoda i kamate apelantu kao prodavcu.

3. Presudom Kantonalnog suda, broj 003-0-U-06-000-390 od 18. februara 2009. godine, odbijena je tužba apelanta u upravnom sporu koji je pokrenuo protiv drugostepenog rješenja. Kantonalni sud je naveo da je u postupku pred upravnim organima pravilno utvrđeno činejnično stanje, tj. da je apelant poslovao sa nepostojećim pravnim licima, te da nije obračunavao, prijavio i uplatio obaveze u utvrđenom iznosu, kao i da su u konkretnom slučaju pravilno primjenjene odredbe Zakona o prometu proizvoda i usluga.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

6. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o apelantovoj obavezi da uplati javne prihode po osnovu poreznih obaveza popisanih Zakonom o porezu na promet proizvoda i usluga-

Prečišćeni tekst („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 49/02), te će najprije utvrditi da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta. Ustavni sud se poziva na ustaljenu praksu Ustavnog suda, kao i praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, po kojoj se smatra da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-669/03 od 17. marta 2004. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ovo je naročito slučaj tamo gdje obaveza, koja je u naravi novčana, «potiče iz poreskog zakonodavstva ili je na drugi način dio normalnih građanskih obaveza u demokratskom društvu» (vidi već citiranu presudu Schouten i Meldrum protiv Holandije, stav 50). Stoga, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju apelant ne može pozvati na povredu prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, u postupku koji se tiče primjene poreskog zakonodavstva, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-547/03 od 26. augusta 2004. godine). Budući da u apelantovom slučaju, Ustavni sud nije našao da postoji zloupotreba prava, slijedi da su navodi apelanta inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine, u smislu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1018/08 (DOO „EGAR KOMERC“ Gradačac) | Sudska praksa | Aktio